Kultura
20. 01. 2023. 07:00 0
Tanja Bošković: Ozbiljno posrnem, pa to otresem
Bošković je prošlog maja uručena nagrada za životno delo "Žanka Stokić" i ističe da to doživljava ka oodgovornost da čuva uspomenu na veliku glumicu.
Glumica Tanja Bošković je u emisiji Tanjug Reflektor govorila o predstavi "Suze su okej" koja se vraća 30. januara na scenu "Raša Plaović" Narodnog pozorišta, kao i o nagradi "Žanka Stokić".
Bošković je rekla da je odigravši prvu premijeru predstave "Suze su okej", po knjizi Mirjane Bobić Mojsilović, 16. marta 1999. godine "pomislila nešto će se loše desiti" - i usledilo je NATO bombardovanje 24. marta.
- Mi smo nastavili da igramo 'Suze su okej'. Posle toga smo iz neobjašnjivih razloga, puno gledalište je uvek bilo, skinuti. Iz Narodnog pozorišta smo otišli u Zvezdara teatar. I evo ponovo ćemo je odigrati na maloj sceni 'Raši Plaoviću' - rekla je glumica.
Bošković se jako raduje "melodrami u kojoj imate mnogo smeha i suza", koja ne liči na prvu izvedenu predstavu, jer se s vremenom menjao njen oblik, broj učesnika i tekst, "ali komad nije i nije radost".
Bošković je prošlog maja uručena nagrada za životno delo "Žanka Stokić" i ističe da to doživljava ka oodgovornost da čuva uspomenu na veliku glumicu.
- Žanka je velika, lepa nagrada i obaveza. Moja mama mi je čak rekla: 'Ni do jedne tvoje nagrade mi nije bilo stalo osim do 'Žanke'. I hvala ljudima koji su je dodelili, pet članova komisije. Moglo je da se desi i da bolje, pametnije, radnije glumice dobiju. Ponekad se i zastidim što sam dobila, ja ali je radost ogroman - rekla je Bošković.
Tokom svoje karijere Bošković se trudila, a vera u Boga ju je naučila da bude vedra, da svaka muka mimo nje prođe tako što se prosto nije obazirala na ono što bi moglo da je muči.
- Ozbiljno posrnem, a kad se to desi umem da se otresem očetkam, ustanem i vozi dalje - naglasila je glumica.
Bošković se prisetila da je svojevremeno igala sa Zvonimirom Rogozom, rođenim 1885. godine, kad i Stokić, dok je nedavno glumila sa koleginicom Minom Nenadović rođenom 2000. godine.
- Zdravlje me služi da igram, a planiram da igram dugo - navela je Bošković.
Prema njenim rečima, tokom karijere je dobila i više nego što je zaslužila ljubavi, nežnosti, sreće i dobrih prilika, a igrala je sa kolegama koji joj se jesu i nisu dopadali.
- Nekad se desi da se hemije ne podudare i - ne možete. Čak bivalo je da ima glumaca koji su mi se dopadali, volela da ih gledam, ali kako stanemo na scenu - nešto ne mogu. I zato se stvaraju ansambli u pozorištima. Zato je jako važno da živimo zajedno, da se navikavamo jedni na druge i podržavamo, da imamo crvenu liniju ispod koje ne idemo - navela je Bošković.
Glumici je bilo "najteže pobediti lenjivicu, sujetnu bezobraznicu koja je smatrala da joj je dato da menja svet".
- Najlakše je bilo voleti pozorište, pobediti prepreke na koje nailazite. Nije jednostavno, ali veoma sam srećna i zadovoljna što sam došla u situaciju da mirno mogu da kažem - 70 godina mi ide i dalje mogu da skočim, poletim, da ludujem, igram i pevam - navela je glumica.
Bošković je rekla da je u mjuziklu "Flešdens" Pozorišta na Terazijama kolega Ivan Mihailović "uhvati za ruku i nogu i okrene tri puta oko sebe".
- Letim po sceni. Čujem uzdahe u sali. Misle: 'Crna ženo, šta radiš i dokle!' Ali ja to volim, u tome zaista uživam - rekla je Bošković.
Komentari 0
ostavi komentar