Korona

[ Izvor: Jugmedia ]

04. 05. 2021. 16:59 1

Heroina iz crvene zone: Gledate kako se ljudi gase, a nemoćni ste

Ona leči znanjem, požrtvovanjem i osmehom, piše jedan pacijent u pismu, tražeći da se i o ovoj „doktorki heroini i o hrabroj mladoj ženi“ koja više od godinu dana radi u crvenoj kovid zoni na Infektivnom odeljenju Opšte bolnice u Leskovcu, nešto napiše.


Reč je o doktorki Leonori Dimitrijević iz Leskovca, čiju je specijalizaciju infektologa prekinula epidemija, pa je još pre proglašenja vanrednog stanja u Srbiji, 15. marta prošle godine, povučena sa specijalizacije na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Niš i vraćena u Leskovac.

I to „nešto“ što traži taj i drugi njeni pacijenti nije malo. To je priča kojoj se ne vidi kraj, priča lekara sa svim profesionalnim i ličnim strahovima, sa izazovima u nepoznatim i kompleksnim situacijama i naknadnim stresnim stanjima, piše Jugmedia.

- Kada sam došla, na odeljenju su bila samo dva pozitivna pacijenta na koronavirus i iskusne kolege. Iako sam imala tri godine iskustva na specijalizaciji, radila pre toga na Neonatlogiji i bila lekar opšte prakse, osetila sam strah od nepoznatog, nesvesna šta me sve čeka - započinje priču doktorka iz crvene zone.

Zbog manjka osoblja, odmah je dobila smenu u kojoj je bila jedini lekar. „Da nije bilo iskusnih sestara koje su me hrabrile, kolega sa odeljenja koje sam u nedoumici zvala, kolega sa Grudnog i mojih profesora sa Infektivne klinike u Nišu, ne znam kako bi se snašla“.

No, njene kolege sa Grudnog kažu da preteruje u skromnosti.

- Odmah je u startu umela je da raspozna običnu upalu pluća i kovid upalu. Došla bi sa snimkom i od vrata govorila - kolega ja mislim da je ovo obična upala, da ne zadržavam pacijenta, a šta Vi mislite - priča pulmolog.

Leonora se razbolela od korone u onom prvom talasu kada su se na Infektivnom odeljenju u Leskovcu, među drugim osobljem, inficirala i tri od četri lekara. Vest da je umrla doktorka Dušanka Duda Živković, bivša načelnica Infektivnog odeljenja, zatekla je na lečenju u Nišu sa obostranom upalom pluća.

„Bila je to strašna vest, velika tuga iako doktorku Dudu nisam dugo poznavala“.

Tu na Infektivnoj klinici u Nišu desilo se nešto što je udarilo pečat njenoj karijeri u teškim vremenima.

- Idući onako pod temperaturom do toaleta čula sam preko zida kako muški glas zapomaže: „Ne mogu, ne mogu, jao bože, gušim se“. Bio je to mlad čovek, kako mi je kasnije rečeno, 1978. godište koji je, nažalost, preminuo. Taj susret preko zida me je promenio u smislu što je to za mene kao pacijenta bila trauma. I danas mi u ušima odzvanjaju reči vapaja, one iste koje ću od povratka na posao do danas slušati - kaže ona.

Zbog toga, ali zbog odnosa njenih profesora na klinici prema njoj, ona je naučila da sa pacijentima razgovara, da ih sluša i da ih nasmeje.

- Svaki pacijent koji od kovida legne u postelju ima neverovatan strah u očima, bilo da je reč o mladima ili starima, o teškim ili asimptomatičnim pacijentima. I ni u jednoj drugoj bolesti nisam videla takav strah. Zato ja dugo sedim sa njima i razgovaram i hrabrim ih. Ne izađem iz sobe dok im ne izmamim makar osmeh. Ipak, njihove oči izbistre se tek kada se oporave. Tek pred izlazak iz bolnice - objašnjava.

Svaki dan se kreće iznova, kaže, i svaki dan se uči o podmukloj bolesti u kojoj se često za pola sata preokrene situacija na gore i pluća nestaju.


- Veoma je strašno kada ljudi umiru željni vazduha i to traje danima, veoma je strašno kada i najveća doza kiseonika ne pomaže i kada gledate kako se ljudi gase pred vašim očima, a nemoćni ste - priča sa tugom u glasu.

U teškim sutuacijama i na poslu i privatno, kaže, naučila je da potisne strah i stres i da deluje brzo, „Stres me stiže kasnije“, ali svoje emocije i strahove nije mogla da iskontroliše kada je u decembru ove godine u sobi broj 5 u jednom danu primla petoricu svojih prijatelja, sve mladi ljudi sa težim kliničkim slikama.

- Bio je to moj drugi traumatični slučaj iz te petice gde sam se borila za život svojih prijatelja. Svi sa upalama pluća, svi na kiseoniku. Hvala bogu svi su izlečeni. Kada su odlazili sve sam ih grlila od sreće iako nisam smela - priča i tek tada suze klize niz lice.

Decembra prošle godine je trebala da završi praktični deo specijilazacije. U ovom trenutku ona ne zna kada će nastaviti.

- Valjda kada se iskoreni opasan virus, a kada će to ni najbolji ne znaju - zaključuje.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Izbor(i)

Zoran Živković [23.04.2024.]




Video dana

Najtužnija maca na svetu

Anketa

Da li će Partizan igrati polufinale Kupa protiv Crvene zvezde?

Rezultati