Pismo iz Kine: Tenis, "unutrašnja Mongolija" i prase

Kratko nakon dolaska preminuo mi je otac i razveo sam se. U međuvremenu sam igrom sudbine upoznao Kineskinju Shanshan Jin koja mi je bezrezervna podrška i koja mi je pomogla da prebrodim teška vremena. Ono oko čega se često šalimo jeste da je sudbina odredila da se sretnemo i da je ona pre mnogo godina tražeći englesko ime za sebe (Kinezi biraju često engleska imena jer stranci ne mogu da izgovore) izabrala ime Sandra.

"Unutrašnja Mongolija" mi je pomogla da se osećam kao kod kuće jer je njihova ishrana vrlo slična našoj, tako da imam mogućnost da koristim jogurt, kajmak, kiselo mleko, kavurmu da ne pričamo o mesu - jagnjetina, govedina, a u jednom restoranu su mi servirali prase sa sve jabukom u ustima. Pored sve te hrane uspeo sam da probam burger od mesa kamile koji je vrlo ukusan i koji je njihov specijalitet.

Trenutno radim u najboljoj akademiji "Wang Miao" koja je daleko najpoznatija u ovoj provinciji sa veoma talentovanom decom koja su atipično vrlo visoka (ishrana puna mesa) sa trojicom kolega iz Srbije i jednim iz BiH. Ono na šta sam veoma ponosan jeste da sam postao prvi Srbin u Kini sa trenerskim ugovorom sa eminentnim proizvođacem teniske opreme "Head".Što se profesionalnog plana tiče, čekam da Kinezi ukinu karantin zbog korone i nastavim saradnju sa teniskom akademijom "Tipsarević" i da dovodim Kineze na teniske kampove u Srbiju.

Kako kaže izreka: "Posle svake kiše dolazi sunce".

Boris Gavrilović, teniski trener