Kolumne
23. 04. 2022. 10:53 47
Ko je vera a ko nevera
Slušajući poslednjih dana pojedine funkcionere Narodne stranke na čelu sa mojim drugom Vukom Jeremićem, ne znam da li da se smejem ili da plačem. Uglas svi oni kažu da ih je Dragan Đilas zlostavljao, maltretirao i nametao svoja pravila, a da su oni to stoički i junački podneli zarad viših ciljeva. To zlostavljanje i radničkim jezikom mobingovanje dovelo je do toga da Narodna stranka danas ima 12 poslaničckih mandata, a Stranka slobode i pravde 8 (bez manjinskih partnera i nestranačkih ličnosti).
Ne bih se ni malo bunio da isto tako ja budem zlostavljan, ali da Udruženi sindikati Srbije Sloga umesto jednog mandata koliko imamo - dobijemo recimo 3, koliko mislim da zaslužujemo jer smo u toj kampanji dali mnogo više od većine naših koalicionih partnera. Rekao sam Draganu Đilasu pre izbora da je koalicione partnere častio i da im je kao najveća stranka opozicije dao mnogo više od onoga koliko vrede. Odgovorio mi je da je to cena jedinstva opozicije jer su izgleda svi bili megalomani i tražili mnogo više od onoga što im realno po snazi pripada.
Dan posle izbora opozicija je delovala kao razbijena banda, potpuno bezidejno, apatično, razočarano i bez bilo kakvog plana. Da budem iskren i ja sam bio isti takav. Podnošenje prigovora na izborne rezultate je nešto sasvim normalno, ali samo lud i naivan čovek može verovati da će GIK poništiti izbore i dozvoliti opozicija da ostvari većinu u Beogradu. Još kada su neki otpadnici iz jednog dela POKS-a javno rekli da neće u opoziciju, a desničari na sastanak celokupne opozicije poslali šesti stranački ešalon kako bi ponizili našu koaliciju, tada smo dotakli dno.
Onda na scenu stupa Dragan Đilas i povlači veoma hrabar i odgovoran, ali hazarderski potez i poziva Aleksandra Vučića na sastanak koji taj sastanak prihvata. Tada kreće opoziciona armada uvreda i napada na Đilasa. Do tada su svi radili po čuvenom šetaj fosnu sistemu, kao kada su naši prvi gastarbajteri u Nemačkoj šetali jednu te istu fosnu sa kraja na kraj gradilišta kako bi šefovi mislili da nešto rade, a njihov efekat rada nikakav. E tako su opozicioni lideri izgledali tada.
Svi osim Dragana Đilasa koji je svestan poteza koji je moram priznati i mene isprva iznenadio pozvao Aleksandra Vučića na sastanak, ne zbog svog rejtinga ili rejtinga SSP-a, već zbog Beograđana koji su većinom glasali za opoziciju. I novi izbori su obezbeđeni. Da nije bilo tako - opozicija je mogla jos četiri godine da kuka, lamentira nad svojom tužnom sudbinom i kao Kalimero priča o nepravdi, ali šta bi građani imali od toga? Još četiri godine apsolutne vlasti SNS, SPS koalicije podržane od raznih preletača najgore vrste. Ovako imamo tračak nade koji možemo i moramo iskoristiti.
I na kraju, Dragan Đilas ima moju potpunu podršku u pregovorima sa Aleksandrom Vučićem dokle god ti razgovori mogu dovesti do kakve - takve normalizacije odnosa u društvu koje je duboko podeljeno mržnjom do ivice građanskog rata. Da budemo potpuno jasni, Aleksandar Vučić je jedini i isključivi krivac za razaranje države, institucija, podele nacije. On i niko drugi. Svi ostali su samo izvršioci radova i potpune marionete.
Ali isto tako, jedino on može to stanje popraviti, a mora ga popraviti jer to sad njemu treba i mora to uraditi zbog sebe. Tada treba biti mudar i iskoristiti trenutak što Dragan i radi. Lično bih pre godinama pregovarao, nego dan ratovao. Dosta više ratova. Hajde da popravimo stanje u društvu i pobedimo na izborima.
Verujem da će Udruženi sindikati Srbije Sloga i na narednim izborima izaći u koaliciji sa Strankom slobode i pravde, ali ću svakako od Dragana traziti da 5 puta dobro razmisli pre nego što nekom koalicionom partneru ponudi 5 puta više od onoga koliko taj partner vredi.
Željko Veselinović, Udruženi sindikati Sloga
Komentari 47
ostavi komentar