Kolumne
19. 09. 2021. 06:41 19
"Spreman sam da im ustupim RTS, iako im to neće pomoći”
“Javni medijski servis je nezavisan i samostalan pravni subjekt koji, obavljanjem svoje osnovne delatnosti, omogućava ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja, i pruža opšte i sveobuhvatne medijske usluge koje podrazumevaju informativne, obrazovne, kulturne i zabavne sadržaje namenjene svim delovima društva” - Zakon o javnim medijskim servisima, član 2, ("Sl. glasnik RS", br. 83/2014, 103/2015, 108/2016 i 161/2020).
Aleksandar Vučić iz Turske nam je poručio da je baš on “vlasnik” nad Javnim medijskim ustanovama "Radio-televizije Srbije" i "Radio-televizija Vojvodine", a ne svi građani Srbije, a kamoli Vlada Srbije. U klasičnom krivičnom delu samovlašća, prisvojio je nepostojeće pravo nad našim vlasništvom i nagovestio “spremnost da ustupi RTS”. Takođe, prekršio je i Zakon o predsedniku Republike i Zakon o Vladi. Potvrdio je diktaturu.
Mora biti opozvan, pošto očigledno ne namerava da da ostavku. Ili će ga narod smeniti, a znamo kako to izgleda u Srbiji. Zna i on.
U izlivu cinične bahatosti potvrdio je očigledno - on kontroliše nacionalne medije, a gest “velikodušnosti” i “dobre volje”, potpuno je demaskirao deo “opozicije” koja je iskazala interes da sa sektopartijom i EU dilerima pregovara o štelovanju uslova za predstojeću predizbornu kampanju. Strane u “dijalogu”, istom su prišle sa različitim interesima, ali jednim zajedničkim imeniteljem - da nešto ućare.
Sektopartija – već poznato, da kroz nameštene i pokradene izbore nastavi nekažnjeno da pljačka Srbiju, te “legalno” se otarasi AP KiM;
“Opozicija”, do dogovori koliki joj deo kolača pripada u zamenu za tapiju na pljačku i izdaju;
EU dileri da pomognu “opoziciji” da se dogovori sa sektopartijom i bratomafijom oko “fair share” politike podele postizbornog plena, čime bi Vučiću konačno obezbedili leđa za izdaju AP KiM i dalji raspad Srbije.
Niko u državi da izgovori da se tim “pregovorima” ruše izborni zakoni na snazi i podriva fundamentalni princip EU – vladavina prava i ustavni poredak. Naime, Srbiji nisu potrebni nikakvi “pregovori”, već bezuslovna primena svih zakona koji pokrivaju izbornu materiju. To će reći da svako radi svoj posao: policija da hapsi vozače crnih džipova, da se urede birački spiskovi, onemogući “Bugarski voz”, zaustave zloupotrebe sa prebivalištima, obezbede glasačka mesta i kutije, sastave izborne komisije, obezbedi zakonsko prebrojavanje listića, pohapse pritiskivači i ucenjivači, spreči kolektivno glasanje, otključaju mediji, itd. Itd. O zakonima se ne pregovara, oni se ili poštuju, ili ne. Nema one čuvene “malo sam trudna”.
Vučić je spreman, zamislite, da nam teška srca “ustupi” naše, ono što svi plaćamo. Ali naravno, ni to se nikada neće desiti, jer bilo koji oslobođeni medij sa nacionalnom frekvencijom znači mu svilen samogajtan.
Kako vidimo, od poslednjih izbora, Vučić polako, ali sigurno, skida EU integracionu masku i vraća se oprobanom radikalizmu. Uzrok tome je bojkot, koji je delegalizovao i deligitimisao vlast u Srbiji. EU dileri pod maskom zabrinutosti brzine koračanja Srbije ka EU kaldrmi upinju se da preko naše grbače darivaju Vučića onim što nema i što mu ne smemo nikada dati - legitimitet i legalitet. Njima je to preko potrebno da bi legalizovali bombardovanje Srbije i nastavili proces teritorijalne dezintegracije, te uništenje srpskog korpusa.
Svako ko učestvuje u “pregovorima” sa sektopartijom i EU dilerima, ruši zakone na snazi i čini krivično delo saučesništva u kršenju zakona na snazi i rušenju ustavnog poretka Republike Srbije. O zakonima se ne pregovara i ne cenka, oni se sprovode, a oni koji ih krše bivaju poslani na robiju.
Davor Kalajžić, penzionisani službenik političke kancelarije specijalnog predstavnika Generalnog Sekretara UN
Komentari 19
ostavi komentar