Druga strana bitke na Košarama

Predstavlja se kao "najkrvavija i najuspešnija" bitka. Samim tim, strane je smatraju za "istorijsku".

Istovremeno, postala je identitetsko pitanje.

Po palim borcima su nazvane ulice i trgovi. Nekima su podignuti javni spomenici.

O onima koji su poginuli ispredaju se razne priče. Razlika se nalazi samo u pogledu, jer su stvorene dve istine. Jedni su heroji, jer su branili, a drugi su heroji, jer su napadali.

Kod Albanaca je uspostavljanje kulture sećanja počelo još tokom rata.

Pripadnici OVK su 9.4.1999. godine napali karaulu i osvojili deo teritorije. Ovaj datum, kao dan „pada Košara“, proslavlja se redovno kao dan najveće "pobede".

Simbolično, na ovaj dan, 2008. godine, usvojen je i Ustav Kosova.

Važan datum za kulturu kolektivnog sećanja predstavlja 11.4.1999. godine, kada je poginuo Agim Ramadani, komandant OVK na Košarama, a potom njegovo ime ponela 138. brigada. Ramadani je uzdignut na pijedestal nacionalnog heroja i jedna ulica u Prištini je dobila naziv po njemu.

Tokom i neposredno posle rata bitka je glorifikovana u albanskim medijima. Posle rata je postala ep "oslobodioca" i dobila naučno-duhovnu potporu. Muhamet Četa je 2000. godine objavio knjigu pod naslovom "Na Košarama sa OVK: na prvoj liniji fronta".

Potom je 2003. godine objavio knjigu "Na Košarama sa OVK: sa linije fronta i preko posleratnog Kosova". Bahri Muharem Gaši je 2006. godine objavio monografiju "Košarski oltar slobode: dimenzije rata na Košarama i njegovi oblici".

Kada je stvorena podloga, na red je došao Memorijalni kompleks "Bitka na Košarama". Na inicijativu Predsedništva Kosova, odlukom Vlade iz 2011. godine, prostor gde se odvijala bitka pretvoren je u zaštićenu zonu od posebnog interesa. Ubrzo je stručnom studijom procenjeno da će za izgradnju Memorijala biti potrošeno oko 10 miliona evra. Osnovni elementi Memorijala su spomenik i "Groblje (114) palih boraca". Veterani 138. brigade izrazili su želju da se pored Memorijala izgradi groblje za ratne veterane. Planom je predviđena izgradnja i drugih objekata.

Na taj način je završena kanonizacija bitke. Ona služi kao most između sadašnjosti i viševekovne albanske ustaničke prošlosti. Posmatra se kao „urušavanje stogodišnjeg zida između Albanije i Kosova“, pa se često predstavlja kao borba koja je vođena na „albansko-albanskoj“ granici.

Bojan Đokić, istoričar