Kolumne
31. 01. 2021. 08:54 2
Boško Obradović nedeljom: Zloupotreba - drugo ime aktuelne vlasti
U politici ne postoje zaštićena autorska prava na političke ideje. Niti ko treba da se ljuti ako mu je neko drugi preuzeo određene konkretne političke ideje. Naprotiv, iz ugla opozicije gledano, sa političkim kritikama vlasti i predlozima šta treba uraditi drugačije se i izlazi da bili uvaženi od strane vladajućeg režima. Biti opozicija vlasti ne znači biti opozicija državi. Konstruktivni predlozi od strane opozicije služe da budu na korist narodu i državi.
Šta je onda problem ako vlast „krade” ideje od opozicije? Manje je bitan nemoralni aspekt čitave priče, jer vlast nikada neće reći da je tu i tu ideju pozajmila od opozicije, već će je predstaviti kao svoju. Čak će se dešavati da je vlast javno odbila neku ideju, iako je dobra, samo zato što potiče iz opozicije, ali je onda nakon nekog vremena preuzme i predstavi kao novu i svoju. Nemoralno i nekorektno ponašanje je, nažalost, postalo opšte mesto u domaćoj politici. Veći problem je u tome što se, kada se radi o aktuelnoj vlasti SNS i njenih satelita, ove ukradene ideje prilikom realizacije od strane vlasti najčešće pretvore u svoju suprotnost, zloupotrebe, obesmisle i upropaste.
Kada je SNS u pitanju kod njih je uzimanje tuđih političkih ideja samo u funkciji političkog marketinga i zauzimanja političkog prostora kako konkurencija ne bi mogla da se razvija, dok zapravo nema istinske želje da se tom temom zaista ozbiljno i bave. Najbolji primer je novouvedeno ministarstvo za porodicu, stara ideja Dveri još od našeg ulaska u politiku pre 10 godina, koje je tu samo da bi vlast medijski fingirala borbu za natalitet, dok Vlada Srbije u svoje prioritete stavlja donošenje zakona o istopolnim partnerstvima. Ili, recimo, novo Ministarstvo za selo, koje vodi političar opšte prakse koji nikakve veze u svom životu nije imao ni sa selom ni sa poljoprivredom, i to u Vladi koja je bukvalno uništila domaćeg seljaka dozvoljavajući nekontrolisani uvoz poljoprivrednih proizvoda iz inostranstva. Slično je i sa predlogom povratka redovnog služenja vojnog roka, u formi osnovne vojne obuke od 3-6 meseci, sa kojim je Srpski pokret Dveri kao posebnom kampanjom izašao još 2015. godine. Odgovor je bilo odbijanje od strane većine stranaka tadašnje vlasti i opozicije, da bi danas vlast to predstavljala kao svoju novu političku ideju. Opasnost je u sledećem: svaka dobra ideja koju primenjuje jedan nedemokratski i kriminalni režim može da bude zloupotrebljena za neke potpuno druge motive od onih istinskih i pravih kojim bi trebalo da bude rukovođena.
To vam je kao sa zloupotrebom nacionalizma: nakon što jedan Vuk Drašković, Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić, Velimir Ilić ili Aleksandar Vučić odigraju svoje lažne patriotske role, od toga naprave karikaturu i sramotu, mnogi ljudi posle toga ne žele da imaju bilo šta sa nacionalnim političkim idejama koje su im takvi politički tipovi ogadili. Za neke od njih bi se moglo reći da im je to upravo bio i zadatak, a ne samo da su proistekli iz komunističkog šinjela i da lično nemaju nikakve veze sa istinskim, hrišćanskim, gospodskim patriotizmom koji kroz vekove krasi naš narod.
Na sličan način biće zloupotrebljena ideja o finansijskoj pomoći privredi i stanovništvu u doba pandemije. Zašto se ista finansijska sredstva izdvajaju za preduzetnike koji su ostali bez posla za vreme nove zarazne bolesti i one koji su ostvarili ekstraprofit u isto vreme? Zar to nisu dva potpuno suprotna slučaja i poslovna rizika? Zašto istu novčanu pomoć dobijaju i građani koji su multimilioneri i oni koji su nezaposleni? Zašto isti penzijski dodatak ide i onima sa najvećim penzijama i onima koji imaju penzije ispod granice siromaštva? Može li biti drugog obrazloženja za ovako pogrešan pristup Vlade Srbije sem da je ovo predizborna podela para, jer logičnog ekonomskog i socijalnog opravdanja nema?
U okviru kampanje „Budimo solidarni – kupujmo domaće”, Srpski pokret Dveri je predložio potpuno suprotan paket za pomoć domaćoj privredi i stanovništvu, koji podrazumeva selektivan pristup i pomoć najpre najugroženijim sektorima privrede i kategorijama stanovništva, kao što su otpušteni, nezaposleni, penzioneri sa najmanjim penzijama, siromašne porodice, posebno one sa više dece... Zar to nije i pravednija i ispravnija ekonomska i socijalna politika? Drugi korak je taj da treba podržati kompletno domaće bankarstvo, privredu i poljoprivredu različitim merama državnih subvencija, poreskih olakšica, izvoznih i kreditnih garancija i drugim vrstama podsticaja i tako domaći ekonomski interes konačno staviti u prvi plan.
I ta ideja ekonomskog patriotizma Dveri dugo je negirana i odbacivana kao nemoderna, ali očekujem da će i ona uskoro biti preuzeta od strane vlasti i prikazana kao njihova. I sa tim ne bih imao nikakav problem, naprotiv, to bi konačno bila prava stvar za domaćeg privrednika i poljoprivrednika, kada ponovo ne bi postojala opasnost da bude zloupotrebljena za deljenje para samo firmama koje su bliske vlasti, kao što se u važećoj „rođačkoj ekonomiji” već godinama nameštaju javne nabavke za rođake, kumove i sponzore vladajuće stranke.
Autor je predsednik Srpskog pokreta Dveri
Komentari 2
ostavi komentar