Kolumne
06. 11. 2020. 18:41 5
LIČNI STAV Srđan Milivojević: Pametnjaković na kvadrat
Zamislite da živite u državi u kojoj sve nacionalne televizije prekinu prenos govora predsednika u desetoj sekundi zato što predsednik govori neistine. Sad zamislite kada će to biti moguće u Srbiji, a onda se zapitajte koliko još mukotrpnih decenija nas čeka na izgradnji demokratskog i slobodnog društva dok ne dostignemo taj nivo samosvesti.
Davno još, sada već te tako daleke 1976. godine, kada su mog dedu pitali za koga navija u trci za predsednika Amerike, da li za Džeralda Forda ili Džmija Kartera, deda se više obratio meni i bratu, nego li auditorijumu koji je očekivao odgovor:
"Nikad se, sinko, ne guraj da biraš domaćina tuđe kuće. Pogotovo ako se bira domaćin tako velike kuće kakva je Amerika. Jer taj će sinko voditi računa samo o svojoj kući. Da je potomcima ostavi još većom i bogatijom. A na nama je da pazimo da im ne zatreba štogod iz našeg dvorišta ili sa naše kuće".
Rukovođen ovim savetom svog dede, nije me mnogo zanimalo koga će građani Sjedinjenih Američkih Država izabrati za svog predsednika. Ali me je veoma zabrinulo konstantno istrčavanje Aleksandra Vučića, predsednika Srpske napredne stranke, koji kako se u Americi spomenu izbori, eto njega da podrži nekog. I kako koga podrži, taj okači kopačke o klin okončavši svoju karijeru.
Prošli put je podržavao Hilari Klinton jer je pametan, kako nam je tada objasnio ovaj svoj potez. Pa je bio toliko pametan da je u Srbiji oteo plate i penzije da bi fondaciju Klinton darivao sa dva miliona evra. Naravno, Hilari je izgubila.
Kad se malo oporavio od izbornog šoka, pet godina je naš pametnjaković tabanao oko Bele kuće dok ga konačno u zaustavnom vremenu nije primio Donald Tramp. Prijem je bio spram gosta, magareća klupa i hoklica u Ovalnom kabinetu. Stranački bilteni i partijski tabloidi slavodobitno su nas obavestili da će Srbija posle skoro šesdeset godina ponovo dobiti jednog Nobelovca. I Trampovo jezero umesto Gazivoda pride. Umesto toga dobili smo još jedan izvestan poraz našeg pametnjakovića koji nas je strahovito koštao na međunarodnom planu.
Ne znam da li će nas ovih dana obavestiti koliki je vodostaj na Trampovom jezeru, al' sve mi se čini da je Vučiću voda došla preko grla. Ako ne veruje, neka pozove koalicionog partera Hašima Tačija.
Još se nisu zatvorila biračka mesta u Americi, a njega je već ponela Haška matica.
Što i nije tako loše, jer ti zapadni zatvori su premija spram Zabele koja čeka našeg Pametnjkovića.
Srđan Milivojević, građanski aktivista
Komentari 5
ostavi komentar