Web portal Direktno.rs koristi kolačiće i Google analitiku u svrhu merenja i prikazivanja oglasa koji su prilagođeni vama. Kliknite na dugme Prihvatam kako biste pristali na ove postupke i zadržali korisničko iskustvo koje je prilagođeno vama. Saznaj više

Kolumne

Filip Švarm [ Izvor: Vreme ]

07. 04. 2020. 14:05 3

LIČNI STAV Filip Švarm: U ime oca

Čitav svijet se nosi sa koronom. U državama gdje je demokratija razvijena, vlasti priznaju propuste, otvoreno govore o velikim problemima, diskutuju o nužnim ograničenjima... U Srbiji, međutim, sve je drugačije. Svašta je do sada ova zemlja vidjela, ali ništa ni nalik na kampanju kakvu trenutno vodi Aleksandar Vučić.

Predsjednik Srbije je sveprisutan. Samo o sebi govori: on nabavlja i dostavlja respiratore, on izvještava o stanju oboljelih kao da je sa vizite došao pravo na konferenciju za štampu, on prenosi svoje razgovore s kineskim doktorima, on uvodi nova ograničenja... Nerijetko dekoncetrisan, redovno banalan i preopširan, Vučić je kontradiktoran, šmirantski hiperemotivan, te kao takav, glavni izvor konstantne nesigurnosti i panike. I tako iz dana u dan, u vascjelom medijskom prostoru. Nikako da mu dosadi.

Navedeno bi se još i nekako moglo progutati da nema onog drugog dijela ove lične kampanje. Naime, predsjednik tretira svoje sugrađane poput maloljetne djece, razmažene i nezahvalne, koja ga stalno ljute. Zato im drži pridike, kori ih i viče, prijeti svima stavljanjem u kaznu zbog neposlušnosti nekolicine.

Za svaku grešku svog režima krivi građane, a on je svetački bezgrešan, pravi podvižnik, žrtva podmuklih neprijatelja. To su, kako koji dan, gastrabajteri, penzioneri, vlasnici pasa, evropska administracija i, nipošto na posljednjem mjestu, novinari nezavisnih medija i politički oponenti. Vučić se očito pogubio od silnih obraćanja naciji, pa ju je počeo doživljavati kao prošireni Glavni odbor Srpske napredne stranke. Koliko, svjedoči karikaturalno oponašanje u izvedbi njegovog ličnog personala od premijerke Ane Brnbić ka naniže.

Svađalačka i sluđujuća retorika predsjednika Srbija posebno je eskalirala protekle nedjelje. Najvjerovatnije su mu istraživači javnog mijenja saopštili da mu je rejting počeo padati ili bar oscilirati, pa je odlučio da malčice stane na loptu. Međutim, ništa se nije promijenilo. Dok Vučić trenutno izigrava brižnog oca familije, iznad politike i njome izazvanih strasti, armija botova i režimskih trbuhozboraca na zarez nastavlja gdje je stao. Poseban doprinos ovoj praksi dali su novinari tabloida skresavši mu sve u lice protiv opozicionih lidera i nezavisnih medija, a on ih je strpljivo slušao na konferenciji za štampu, mučenički i skrušeno odbivši svaki komentar prije okončanja pandemije. Ovo nije zabilježeno ni za vrijeme Miloševića, niti u doba dijalektičkog materijalizma.

Uglavnom, cilj čitave ove Vučićeve kampanje jeste da pokaže kako samo on zna šta nam je činiti, kako bez njega ništa ne može funkcionisati i da ga nije, propali bi koliko sutra. On je ujedno i odlučni šef države i direktor bolnice i upravnik skladišta sanitetskog materijala i predsjednik kućnog svjeta i pravedni, ali strogi otac... Prosto - jedan jedini, nezamjenjivi, bogom dani spasilac.

Ako se netko još ne brine kakva će Srbija izgledati poslije korona, krajnje vrijeme je da počne.

Filip Švarm, novinar "Vremena"

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se

Neka nova matematika

Zoran Živković [03.06.2020.]

Video dana

Daj pivo za majstore

Anketa

Kako ocenjujete odluku o ukidanju Desanke Maksimović iz školskog programa?

Rezultati