Društvo i ekonomija

Milica Božinović

20. 11. 2019. 07:10 1

INTERVJU DIREKTNO Ivan Ivanović: Samo je Vučić bolji komičar od mene

Ivan Ivanović gde god da se pojavi za sobom ostavlja smeh, jer ljudi koji ga slušaju i gledaju shvataju da ono što priča predstavlja realan život i svakodnevne probleme, koje svi proživljavamo, samo što on to radi na zdraviji, duhovitiji način.

Novinar, voditelj i komičar, poznat po britkom jeziku, čiji stavovi po pravilu izazivaju reakciju, u intervjuu za Direktno.rs pričao je o razlogu napuštanja Prve televizije, promeni vlasnika, o cenzuri, momentu kada je rekao - dosta, vlasti, medijima, protestima, životu u Srbiji... 

Nakon odlaska sa TV Prva i prestanka emitovanja autorske tok-šou emisije, koja je tada, kao i sada, bila na nivou velikih uzora na svetskim televizijama,"Veče sa Ivanom Ivanovićem" ponovo je na malim ekranima, ali sada na televiziji Nova S. Kako Ivanović kaže za naš portal, sličan nivo slobode verovatno nije imao do sada u karijeri. 

- Sve je odlično, imam uslove koji su vrlo zanimljivi. Niko te ništa ne pita oko sadržaja, u smislu da ti se neko meša, šta god da je tema. Ne mislim samo na politiku. Ovakav nivo slobode ne verujem da sam ikad imao u karijeri, još iz doba "Keš taksija". Mi smo trenutno najveća produkcija na Balkanu po broju projekata. Od januara ćemo raditi još neke nove stvari. Atmosfera je radna i prijatna, iako na istom mestu snimamo mnogi koji nismo saveznici, da tako kažem. U radijusu od 200 metara se snimaju emisije od Lee Kiš, do Granda, mene, Olje Bećković. Ovde čovek stvarno može da se posveti onome što pravi. Ja sam se posvetio emisiji i mislim da odlično izgleda. Reakcije su odlične, gledanost je dobra, tako da ne bih mogao da nađem manu. 

Zbog čega ste odlučili da odete sa TV Prva?

- Odlazak sa Televizije Prva bio je buran, ali ne zato što sam ja buran čovek, jednostavno, takve stvari ne mogu da se dogode bez neke velike medijske pažnje. Imao sam tu privilegiju što sam dovoljno iskusan, dovoljno dugo u poslu, da sam mogao da organizujem odlazak onako kako mislim da treba. Suštinski, moj odlazak je bio apel ljudima da shvate šta se dešava. Do jednog momenta ima svako ideju da se bori, ali u nekom trenutku to postaje besmisleno, a ja sam odavno shvatio da je besmisleno. Ali ne besmisleno u smislu da sam protivnik toga da se bori. Daleko od toga. I ja se borim, i dalje. Ali u jednom momentu ostaneš u sistemu u kome su svi korumpirani, u kome se proizvode lažne vesti, u kome se truje narod svaki dan. To što ti ne učestvuješ u tome je nevažno, jer posle tebe ide emisija u kojoj pozivaju na linč ne znam više ni čiji. Radiš u sistemu koji ukida emisije, otpušta novinare, cenzuriše vesti... A onda shvatiš da si ti njima neko opravdanje, jer kad god ih neko pritisne za slobodu medija oni kažu, "pa kako, evo ovaj radi, šta je sporno"- kaže Ivanović, i nastavlja:

- Tako da ja više nisam hteo njima da budem usluga. Bio sam im velika usluga u jednom trenutku i prosto, vlasnička promena za mene je bila kraj. Mislim da se možda ni zbog čega neće robijati kad se vlast promeni, ali zbog Telekoma hoće. Tako da, tih 600 miliona narodnih para izobrtano kroz kablovske operatere, kupovina nacionalnih frekvencija i ostale stvari, stvarno ne želim da moje ime tu bude, da sam jedan dinar uzeo u toj varijanti, ni kao platu. Radio sam po svojim principima i uverenjima od prvog dana. Promenio sam dve vlasti, srušio sam neke veoma stare rekorde po pitanju gledanosti, po pitanju profitabilnosti emisije, uradio sam za tu televiziju hiljadu epizoda i mislim da je bila moja moralna obaveza da ukažem da je to što se dešava pljačka, da to nije u redu i da ljudi više od te televizije ne mogu da očekuju ništa i to se videlo. Rejting te televizije je pao za 50 odsto. Ne možeš da nađeš razliku između Prve i Pinka, a O2 i da ne pominjem. Od B92 ideala slobode medija, sada imamo fabriku laži. Tako bih nazvao O2. Mislim da je momenat da ljudi koji imaju velike karijere prosto kažu, da stvari nisu u redu i da mi moramo nekako da se ogradimo prema tome ko je novinar i ja tu priču pričam već dve godine. Moramo da branimo svoju profesiju. Da nismo ovoliko truli, nikad ne bi moglo da nam se desi ono što nam se desilo.Pre dolaska na Novu S na Jutjubu je emitovano "Skromno veče sa Ivanom Ivanovićem". Kako vam sada izgleda taj projekat? 

- Meni je to bilo najbolje iskustvo u životu, iskreno da vam kažem. To je bila moja ideja zasnovana na ideji da ne može niko da mi zabrani da pričam ono što mi se priča, i onda smo u mojoj sobi koja je bila bogu hvala dovoljno prostrana, napravili mini studio gde je 20 ljudi dolazilo jednom nedeljno, gde smo snimali i niko nije uzimao nikakav honorar, svi su radili besplatno. I to je bilo važno i za mene i ekipu jer smo pokazali karakter i čvrstinu. Mnogo je važno u ovom poslu da ostaneš u formi. Pauze nisu dobre za komičare. One su dobre možda za ozbiljne novinare, ali u komediji pauza nije drug. Bilo je mnogo važno da smo mi zadržali tu oštrinu uma i mislim da smo zahvaljujući tome i dobili posle poziv od ovih ljudi koji su verovatno bili u fazonu "sad je dobro vreme, sigurno mu je bolje kod nas nego u stanu". Šalim se malo, ali veruj mi da je to uticalo. Tako da smo se vratili na ekrane tek u aprilu. Bilo je super, ali nije bilo nikakvih para tu, stvarno nismo mogli da se izdržavamo. Mi imamo 10, 11 porodica koje žive od "Večeri sa Ivanom Ivanovićem". I to je teret koji nosim na leđima kod svake odluke. U decembru, kad sam odlučio da odem, cela ekipa je stala iza mene, svi su otišli sa mnom i to ne mogu nikad da im zaboravim.

Kako biste opisali društvo u kome živimo trenutno?

- Potpuni haos. Mi živimo u društvu u kome je haos u svim strukturama, u svim sferama, bez obzira da li treba da uradiš nešto jednostavno, tipa da baciš đubre u kontejner ili treba da se lečiš. Potpuni haos i nemogućnost da čovek živi normalno. Više je nebitno koliko novca zarađuješ, u kom naselju živiš... Da ti je sve super, kad izađeš iz kuće, na petom koraku počinje totalni haos. Da li će ulica biti raskopana, nećeš imati vode, komšija nema hleba da jede, bije ženu, đubre na sve strane. Ukratko je možda lakše reći šta je okej u ovoj zemlji. Okej je što je ova zemlja uradila mnogo za sport i sportiste u poslednjih sedam godina i to bi bilo sve. 

Dakle, kako onda živi običan čovek u Srbiji? 

- Danas to nije život, već preživljavanje. Ne vidim drugi scenario. Ljudi teško žive, imaju male plate, nemaju nikakvu ideju šta bi mogli da urade, niti veru da će nešto da bude bolje. Pa godišnje 50, 60 hiljada ljudi ode iz ove zemlje. To je nešto što ne može da prođe bez posledica. Oni koji odlaze su uglavnom malo obrazovaniji i malo snalažljiviji, a nama ovde ostaje mulj i tako već godinama. Za par godina nema nam druge nego da se valjamo u blatu. 

Vaš komentar na to što je jedan običan čovek, Aleksandar Obradović uzbnjivač iz "Krušika", sada u kućnom pritvoru, jer je ukazao na povezanost oca ministra policije u trgovini oružjem?

- Što se tiče situacije oko oružja, potpuno je normalno i prirodno da se otkrivaju afere. Mi imamo jedan kriminalni režim, koji je u kriminalu već godinama i to nije ništa novo. Čini mi se samo da količina kriminala povezanog za režim postaje toliko velika da to sad ispada iz bureta. S druge strane, imali smo odličnu reakciju "Birna" na tu priču i dobro praćenje pojedinih medija svega, kao i aktivaciju mnogih ljudi koji su se uključili. Ovo je kao neka serija "Narkosi". Imamo državu koja švercuje oružje teroristima. Što se tiče Aleksandra Obradovića, mislim da je on uzbunjivač i mislim da je to što je on uradio jedan izuzetno moralan potez, jer smatrram da kada neko postupi moralno ispravno, apsolutno je nebitno koje su mu pobude. U pritvoru je jer u Srbiji pravde nema. Moramo da shvatimo da ovde zakoni ne funkcionišu, da sudovi ne funkcionišu, i da ovde isključivo funkcioniše volja i kapric jednog čoveka, a to je Aleksandar Vučić, koga smatram jedinim komičarem boljim od sebe. Tip koji je neverovatno talentovan za komediju i nema šta on da nam objašnjava zakone. Zna se ko objašnjava zakone. Ova zemlja ako nema više tužilaštva i sudove, dajte da nam neko javi. Što nemaju hrabrosti da izađu i kažu - ovo je despotija, mi imamo jednog čoveka, od njegove volje zavisi sve i doviđenja. Nemojte da pričate o nekoj demokratiji, normalnoj zemlji, evropskim tokovima i sličnim budalaštinama. Mi otpilike živimo u vremenu Turaka, samo što sad ne umemo da stavimo kaldrmu, a tada smo umeli.

Kaldrma se danas odmah povezuje sa Goranom Vesićem. Koje je vaše viđenje rada zamenika gradonačenika Beograda?

- Vesić je sramotan lik, on je sramota i za SNS. Njega se stide i naprednjaci. Ne postoji čovek u Srpskoj naprednoj stranci koji voli Gorana Vesića i koji je srećan zbog toga što je Goran Vesić deo njihove priče. Ljudi ga se stide i ne žele ga u svojim redovima. Čak i Vučić kada nastupa javno kaže da Vesića ne vole ljudi, ali da je on kao pametan. Goran Vesić je uzurpator funkcije i kukavičje jaje podmetnuto u gnezdo SNS-a. To je inače odlika ovog režima, od koga stalno slušamo o žutoj bandi i žutim lopovima. Sad ja njih pitam: Dobro, gospodo, to su bili žuti lopovi, a zašto onda 70 odsto vaše vlasti čine ljudi koji su bili u žutim lopovima? Da li su oni u međuvremenu doživeli prosvetljenje? Tako da je Vesić otrov i za one s kojima je. On uđe u Košarkaški klub Crvena zvezda i upropasti ga, uđe u Skupštinu Beograda i upropasti grad. Čovek da se za zelen bor uhvati i on bi se osušio.


Aktuelna vlast i predsednik Aleksandar Vučić su česta tema vaših emisija. Kako "podnose" šale na svoj račun, a kako vi njihove reakcije? 

Ja sam njihove reakcije u početku podnosio teško, ali onda sve lakše i sve bolje, a sada uživam u njima. Sad ih u stvari nema. Dok smo igrali tu igru bilo ih je. Vidi, ja sam prvi čovek koji je ni iz čega bio tema njihovog spontanog novinarskog pitanja na konferenciji za štampu. Ljudi su to zaboravili jer se konstantno zatrpavaju budalaštinama, ali, evo, podsećanja radi. Kada je bila konferencija za medije povodom pada helikoptera i pogibije sedam ljudi, uključujući i bebu, što je svakako najtragičniji događaj u Srbiji posle poplava u Obrenovcu u poslednjih šest, sedam godina, javio se novinar "Informera" da pita Vučića da li ima neki komentar o tome što sam na nekom forumu na Mokroj gori rekao za njih da su njegove pudlice. I onda je on imao izlaganje o tome. Ja sam tada shvatio da sve odlazi dođavola, bukvalno. Ta reakcija mi je sve pokazala. Posle toga mi se to desilo još deset puta. Čak su zvali u tri noću novinare koji rade za mene da im prepričaju šta je bilo u emisiji da bi mogli da formiraju fingirano pitanje za konferenciju za štampu sutradan. I onda kada se desila Barbara, a to je bio 15. put da mi se to radi i kada je on rekao šta je rekao, ja sam kazao - dosta je. Barbara je nebitna u celoj priči, bitan je on, Aleksandar Vučić. On je kreator mržnje i podela u sopstvenom narodu i to je nezapamćen slučaj u istoriji čovečanstva, a ne samo Srbije. Ne znam nikoga ko je toliko mrzeo sopstveni narod, kao što ga mrzi Aleksandar Vučić. Bar njegove dve trećine.

Radili ste dva intervjua sa Aleksandrom Vučićem. Koliko su se njegova retorika i uopšte politički pristup promenili od tada do danas? 

- Prvi intervju smo radili 2011. godine kada je bio u opoziciji i od tog razgovora se promenio dramatično. Što se tiče drugog intervjua, 2015. godine, tada je još bilo moguće pomalo razgovarati sa njim. Ali onog trenutka kada ga izbaciš iz takta i postaviš pravo pitanje, on ima govor tela koji ti pokazuje da to neće dobro da se završi, jer je on besan. Tada sam mu u lice rekao da je narod gladan i da vlada cenzura. Kada me je pitao gde, rekao sam mu da mene cenzurišu i opisao mu do detalja kako me cenzurišu, a on mi je preporučio da promenim televiziju. Ali zanimljiva stvar je da se sve to dešavalo usred protesta "Novinari ne kleče", i da nije bilo nikakve reakcije na taj razgovor, nijednog novinarskog udruženja ili nekog kolege. To je još uvek jedini slučaj da je neko njemu u oči rekao i dokazao cenzuru u medijima za njegov račun. Nije se ponovilo i mislim da se neće ni ponoviti. Ja sam, recimo, tada bio uzbunjivač, na neki način. Ukazao sam mu na kršenje zakona koje se obavlja u njegovo ime, u kompaniji u kojoj radim, sa sve imenima ko to radi i ništa se nije desilo. On nije reagovao normalno zato što on pravi sve to, ali zašto nijedan novinar nije reagovao, to mi je do danas ostalo vrlo zanimljivo. Tvrdim da je to glavni uzrok situacije u kojoj se novinarstvo danas nalazi. Jednom sam rekao i ponoviću - da mi nismo takva govna, on nas ne bi tako gazio.

Nedavno su studenti iz "Udruženja 1 od 5 miliona" sačekali Vučića ispred RTS kako bi mu postavili pitanja. To se nije dogodilo, a građanima su kretanje ograničili neuniformisani muškarci, bez legitimacija? 

- Nigde u svetu nije normalno da neko sačeka predsednika države ispred televizije da mu postavi pitanje. Dakle, da smo u Americi, takođe ne bi moglo da se priđe predsedniku da mu se postavi pitanje. Tako da mi to nije problem. Ali, problem je to što bi predsednika trebalo da čuva policija ili vojska. I ako neko treba da mu napravi kordon da on uđe peške kroz Aberdarevu, što verujem da se desilo, da je stvarno odšetao peške nakon što je pedesetak momaka blokiralo ceo kraj, samo nije normalno da to ne bude policija i vojska. Ko su ti momci, ko ih je pozvao, ko ih je organizovao? Činjenica je da je ono što su oni radili nezakonito. Isto tako činjenica je da niko zbog toga neće odgovarati. Vlasti je to normalno iako nije, i zato Srbija izgleda ovako kako izgleda. To je isti scenario kao Savamala. I tamo su neki momci preprečili put građanima, i nikom ništa. 

Šta mislite o protestima "1 od 5 miliona" koji se već 12 meseci održavaju u Beogradu i drugim gradovima Srbije?

- Protesti moraju da postoje stalno, da budu svaki dan i da ne prestanu nikad. Ako gledamo njihov početak, već su se osuli, zato što u jednom trenutku uopšte nije bilo jasno ko ih vodi i šta je njihova ideja. Bilo koji protest da bi uspeo mora da ima jasnu ideju zašto smo mi u protestu. Kada se desio upad u RTS, bilo bi mnogo pametnije i svrsishodnije da je blokirana Takovska ulica i držana u blokadi dok se ne pusti prilog od dva minuta u Dnevniku. Nema nasilja, nema mogućnosti da režim to predstavi nikako drugačije nego kao protest građana. Blokiraš Takovsku ulicu, nema saobraćaja, niko sutra ne može da dođe na posao, potpuni je kolaps u gradu, a šta tražiš? Tražiš dva minuta na televiziji koju ti plaćaš. Državna je. Pogledajte taksiste. Blokirali grad na tri dana, dobili novac i sve u redu. Kada bih išao na protest, bio bih tamo svaki dan, a ne subotom u šest uveče. Ali s druge strane, to je jedino što u ovom trenutku imamo i bunt mora da tinja.

Da li vi idete na proteste?

- Na proteste ne idem zato što imam neke lične teorije vezane za to. Prvo, ne volim da se moje misli i ideje stapaju u gomilu kojom rukovodi neka grupica, gde bi ja trebalo da stavim u funkciju te grupice svo svoje biće. Prosto, nisam takav tip i nema nikoga kome se divim do te mere da bih "išao" za njim. Tu emociju podupire i činjenica da doprinosim poboljšanju u Srbiji i borbi za slobodu na drugi način. Imam posao kakav imam, imam poziciju da to radim na jednom mnogo višem nivou nego da idem da šetam, što ne znači da nikad nisam bio ili da neću otići ponovo. S druge strane, kada se pojavi javna ličnost na takvom skupu, to potpuno menja celu priču koja je vezana za posao. Ja sam zabavljač, humorista i znam da u ovom trenutku ljudima delujem kao Žikica Jovanović Španac. Ali, trebalo bi da im drugi ljudi deluju tako, a ja bi trebalo da ih zasmejavam petkom. Situacija je takva kakva je i ne želim uopšte politički da bilo ko pomisli da može da računa na moju podršku, pa da kad dođe na vlast jednog dana ja kao neću da radim isto ovo što radim danas. Tu distancu moram da zadržim sa svim političkim akterima i trudim se da je zadržim. Ljudima nikad nisam rekao glasajte za ovoga ili nemojte da glasate za onoga. Ako pogledaš moje emisije, sva moja delovanja su u svrhu slobode kao takve i da onda ljudi kada su oslobođeni sami donose odluke, šta je najbolje za njih i ko treba da bude na vlasti. Nemam nikakav problem što je SNS na vlasti, jer su pobedili na izborima. Imam problem što se ponašaju divljački, nekulturno i što urušavaju svaku instituciju ove zemlje. I oni sutra da odu sa vlasti mi 10 godina ne možemo da se oporavimo. A neće da odu dok mi svi među sobom, posebno krug dvojke i ovi likovi što u babinom džemperu piju đus iz tegle, ne prestanemo s tim šta nama sve ne odgovara. Da li očekujemo princa na belom konju koji ima sve zube, koji je lep, visok, završio je dva fakulteta, duhovit je, pošten i nije lopov? Hoćemo da menjamo vlast kada ga pronađemo? Šta smo to mi da zaslužujemo baš takvog tipa, ne razumem.

Šta je potrebno Srbiji, novi lider ili nešto drugo?

Moj čvrsti stav je da je najveći problem Srba u političkom smislu, to što im uvek treba lider i što se vezuju za čoveka, a ne za ideju. Mi ni ne znamo šta je ideja bilo koga od njih. Znamo da nam se ovaj sviđa zato što je visok, onaj ne zato što je ćelav, i tako definišemo svoju odluku na izborima. Ideja, a ne čovek i tako treba svi da razmišljaju. Da čovek onda postane instrument za sprovođenje ideja, a ne da mi gledamo ko je lider koji će da nam se dopadne i da od njegovog raspoloženja zavisi naša sudbina ili naš život. Sebe smatram detetom Zorana Đinđića. Čitavu moju generaciju koja je rasla na njegovim idejama. Na njegovim idejama smo gradili ambiciju kako ovo društvo treba da izgleda. Mi smo potpuno skrenuli sa tog puta koji je bio jedini ispravan. Vezivanje za čoveka je pogrešno. Ideja, plan, smenjivost vlasti. Zašto je liberalno-demokratski sistem uvek bolji od naprednjačko-radikalskog? Zato što liberalno-demokratski režim shvata da je promenljiv i kada izgubi na izborima ništa se ne desi. Da li uopšte možete da zamislite da Vučić izgubi izbore u martu i da kao siđe s vlasti i kaže "sve je okej, evo primopredaja". Pa, ima da pale dokumenta šest meseci. Problem je što svaka liberalno-demokratska opcija podrazumeva različitost mišljenja, govora, ideja i u toj različitosti dolazi do podela. Činjenica je da je smenjivost vlasti jako važna i ljudi moraju da shvate da je to normalna stvar. Izabereš jednog, on radi, nije dobar, daj drugog, trećeg, petog, sedmog, dok ne nađeš nekoga ko valja. Njega ostaviš dva mandata, a posle šutneš i njega. To su naše sluge. Državni službenici su naše sluge, mi ih plaćamo. Oni rade za nas, a ne mi za njih.
Sergej Trifunović je nova ličnost na političkoj sceni Srbije. Jedni ga hvale, drugi kude. Kako vidite njegovo političko delovanje?

- Opet ista priča. Čovek, a ne ideja. Svi komentari za Sergeja vezani su za njegove karakterne osobine, jer niko ni ne zna šta je politički plan i šta je ideja koja stoji iza toga. Sergeja volim i naravno da Sergej preteruje. To zna čak i Sergej, i to nije nikakva tajna. Na društvenim mrežama postoji ta, kako je zovu, "pristojniti Srbija", i njima je u redu sve što kaže neko ko je njima simpatičan. Dakle, Sergej može da kaže šta hoće, ali Boško Obradović... Ne sme ni pola od toga, jer im nije simpatičan. Mi, koji nismo deo ovog režima i ovog establišmenta, uopšte više nemamo dostojanstva. Izgubili smo svest o tome šta je normalno, a šta ne. Ako je naš standard da se ženama ne govori da su kurve, onda se nijednoj ženi na ovom svetu ne može reći da je kurva, ni pod kakvim okolnostima. Sad mi ti kaži, kako je normalno da imaš 5,000 žena kojima je sasvim u redu što je Sergej nekoj drugoj ženi rekao da je kurva? Samo zato što je Sergej "kul". U svakom slučaju, dobro je da se pojavio neko nov, s novom energijom i ja mu želim da istraje u svemu tome i da pronađe svoj put. Sergej je apsolutno autentičan lik koji je potreban javnom životu Srbije na ovaj ili onaj način. 

Kakav je vaš stav o stanju u medijima?

- Nacionalne frekvencije u Srbiji su pod ozbiljnom okupacijom, gde su osim želje da se politički kontrolišu sve situacije u javnom prostoru, one i ozbiljan paravan za obrtanje velikih miliona. Potpuno nekontrolisano milioni evra prolaze kroz nacionale frekvencije. Nekima država to direktno daje kroz Telekom i kroz Narodnu lutriju Srbije, neki pobeđuju na fantomskim konkursima i dobijaju novac za projekte koje nikad ne snime, a neki dobijaju subvencije kao izvoznici. Čovek koji izvozi sir ima mnogo više problema da dobije neku subvenciju od ove zemlje, nego Željko Mitrović koji izvozi rijaliti program u Hrvatsku. U principu, one su potpuno instrumentalizovane i tamo ako se nešto dešava da liči na normalno, to je samo zato što njima odgovara da bude tako, i ne postoji drugi razlog. I mislim da je onda obaveza svakog od nas, ko ne pripada tom svetu, kad vidi dokle je došlo, da digne sidro i da kaže - gospodo, nećete od moje kože da pravite bunde. Jednostavno, nacionalne frekvencije su otrovne. Ovaj režim opstaje na vlasti samo i isključivo zahvaljujući kontroli medija. Tri meseca jedne slobodne nacionalne frekvencije i ovaj režim je gotov. Ovaj režim to zna i zato će to biti poslednje što će narod da dobije. Sloboda medija.

Da li Zoranu Kesiću uskoro sledi otkaz zbog priloga iz emisije "24 minuta"? 

- Ja sam ubeđen da Kesić neće dobiti otkaz, jer mu ugovor traje do 31. decembra ove godine i on je taj dogovor napravio na početku godine. Siguran sam da će ispoštovati dogovor i on i menadžment te televizije. Da li će mu obnavljati ugovor, to je pitanje i to ćemo da vidimo. To uvek zavisi i od gledanosti, a naravno zavisi i od politike. Tako da postoji mogućnost da mu ne obnove. Ali pedalu neće dobiti sigurno. To ne bi bilo u interesu ovoj vlasti, ni menadžmentu te televizije.

Opozicija je proglasila bojkot predstojećih izbora. Šta mislite o bojkotu i da li, inače, glasate? 

- Neću reći da li i za koga glasam, jer smatram da su to intimna pitanja, ali ću reći da je bojkot delikatno pitanje zato što je vrlo teško objasniti ljudima njegove dobre strane. Svaka vlast je sklona da bojkot izbora opiše kao nebrigu za građane i slične stvari. Bojkot izbora je politički stav. I moja teorija je da je svaki neizlazak na izbore politički stav. Čak i beli listić je politički stav. Pravo glasa je pravo sa kojim čovek može da radi šta hoće. Mi nemamo obavezu da glasamo, mi imamo pravo glasa. Svako pravo koje imaš možeš da iskoristiš i ne moraš. Tako da mislim da bojkot uopšte nije loša stvar. Da u trenutnoj situaciji potpuno ima smisla, jer zaista ne vidim šta drugo opozicija u Srbiji može da uradi da skrene pažnju na problem u kojem smo. Generalno, jedino tako opozicija može da skrene pažnju na probleme u kojima je. A u velikim je problemima. Verujem da je Srbija neki lonac koji ključa, da je ovaj režim toliko truo iznutra da će se iznutra i raspasti. Ali da je ova indolentnost Međunarodne zajednice zapravo ključ zbog koga se stvari ne menjaju u Srbiji. Znači, Međunarodna zajednica se ponaša kao da ih se ne tiče šta se u Srbiji dešava, kao da su medijske slobode nešto što treba da se kupi u radnji ili da dobiješ na poklon od nekoga. Dozvoljavaju da se u Srbiji dešava sve ono što ne može i ne sme da se dešava u njihovim zemljama. I niko se ne oglašava, jer očigledno postoji neka vrsta dila koji je nama nepoznat i neka uloga koju naš predsednik treba da ispuni. Da li je to ujedinjenje sa Albanijom na koju je toliko ponosan? Da možemo da obiđemo planine gde su nam ubijali pradedove? Ne razumem uopšte taj koncept. Kao, možemo sa ličnom kartom u Albaniju i niko ne ide. Da bi neki Albanac mogao da prodaje paradajz u Leskovcu.

Šta je po vama ključ promene?

- Konstantan pritisak na ovaj režim, konstantno iznošenje svih afera pogotovo kao što je šverc oružja i sličnih stvari. To je jedna stalna borba koja će svima nama izgledati kao nemoguć scenario, ali će u jednom trenutku da da rezultat zato što je ta borba protiv kuće od slame, nije protiv armiranog betona. Treba biti uporan i treba grickati slamu, treba pronalaziti rupe. Mi imamo situaciju u kojoj Vučić ne može da stigne da odbrani sve svoje pse kroz sve njihove afere. On je imao više snimljenih epizoda u poslednjih sedam godina nego ja za 12 godina kao TV voditelj. Na televiziji pet puta nedeljno priča o svemu non stop. O svemu ima mišljenje, sve radnje radi, u sve se razume, za sve ga pitaju. I to je nešto što ni on neće moći da izdrži. Što se više afera otkriva i razotkriva to će biti mnogo teže ovom režimu da opstane. Ako realno sagledamo njegov put, on u poslednjih sedam godina ide nizbrdo. E sad, možda nije dovoljno strma nizbrdica, ali to je malo i do nas. U svakom slučaju, ja sam za rešavanje pitanja bez agresije i bez nasilja. Bez ovih nekih događaja koji narod dovode na ivicu međusobnog sukoba. Probali smo to. Videli smo za vreme Miloševića kako to izgleda. Znamo koji je bio rezultat kontra mitinga i sličnih gluposti. Prosto mislim da oni moraju da shvate da je vlast promenljiva i da ako su zaista demokratsko društvo moraju da pristanu na to. A i dovoljno su se nakrali, tako da bi mogli malo da nas puste da živimo.

Kako komentarišete aferu oko doktorata Siniše Malog? 

- Poništiće se i doktorat Siniše Malog. Ko ne bude poništio doktorat Siniše Malog zapaliće bure baruta, a niko ne želi da zapali bure baruta. Onog trenutka kada bude poništen to će biti prva mala pobeda protiv ovog režima. Gde je prva mala pobeda tu je i konačna pobeda. I slažem se sa predsednikom Vučićem da ministar finansija ne mora da bude doktor nauka. Ali ne može da bude lažov i plagijator. 

Šta dalje da očekujemo od Ivana Ivanovića? 

- Od mene ljudi uvek mogu da očekuju isto. Beskompromisna borba, iskrenost i velika želja da vas nasmejem makar jedan minut. To je ono što najviše volim u svom poslu. Strašno volim ono što radim i to doživljavam kroz ličnu vezu sa publikom koju zabavljam, i zbog toga mi je sve što se tu dešava ekstremno važno i fatalistički svemu i pristupam.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati