Fudbal

Sašo Ilijoski

15. 08. 2020. 11:17 3

Lukić: Infarkt sam preživeo u Bariju 1991!

Možda me Bog pecnuo, infarkt nisam doživeo samo 29. maja 2020, posle 22.30 već istog dana u Bariju 1991. godine. Tu sreću iz Barija i pomisao "Darko daj gol, da potrčim ka peharu i umrem" potrošio sam do danas, ali Bog još uvek ima planove za mene, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Direktno Vladan Lukić. Jedan od igrača zlatne generacije Crvene zvezde devedestih godina koja je ostvarila što niko još dugo neće ponoviti, u prvom delu intervjua govorio je infarktu koji je doživeo 29. maja, drami kroz koju je prošao, kakvu Srbiju želi da vidi, zašto je kao potpredsednik Opštine Sopot sa najdužim političkim stažom, koliko uživa u braku sa Irenom, ponosno priča o multitalentovanom sinu Luki, ćerki Sari koja mu je podarila unuku Linu i unuka Vuka.

Šokantna vest 29. maja 2020 - Vladan Lukić je doživeo infarkt. Kako ste danas?

- Negde oko 22.30, posle jednog termina imao sam nezgodu - počinje Vladan priču za Direktno. - Danas sam dobro, slušam ono što doktori kažu i čini mi se da daje rezultate.

Kako se sve dogodilo?

- Igrao sam termin na fudbalu koji više nisam igrao nešto sam igrao. Tih dana sam se osećao zaista dobro. Ništa nije moglo da nagovesti nešto što je bilo zaista dramatično. Uz Božiju pomoć sve se završilo kako treba.

Sudbina ili ne, infakrt ste doživeli negde u vreme kada ste u Bariju 1991. godine podigli i pehar Kupa šampiona?

- Možda me Bog opet pecnuo. Ja sam siguran da sam 29. maja 1991. godine imao infarkt u Bariju na stadionu "Sveti Nikola". Na neki način možda smo tu sreću iz Barija i potrošili, pa smo morali da platimo tu cenu na nekom drugom mestu. Siguran da je svako od nas pomislio u tom trenutku "daj da uzmem trofej, pa mogu i da umrem". Ima trenutaka u životu kad nešto silno poželiš, da ti je nešto toliko bitno da i na zdravlje zaboraviš, koje bi moralo uvek da bude na prvom mestu. U tom trenutku nisam mogao da zamislim da mi je nešto bitnije od trofeja Kupa šampiona i kada je Pančev prilazio lopti rekao sam sebi "Daj Dare gol da se zatrčim ka tebi, uzmemo trofej pa neka umrem posle toga". Ja sam termin igrao ove godine od osam do devet uveče, tuširao se do 21.30, presvukao se, izašao i seo da popijem pivo iako nikad ne pijem!

Nešto vas je vuklo da uradite ono što ne radite?

- Te večeri sam popio tri mala piva, za to mi je trebalo jedno sat vremena jer ja zaista ne pijem. Otprilike sam sedeo za stolom u vreme kad smo završili penale u Bariju 91, super sam se osećao. Pazite sad, planirao sam da krenem, ali sudbina je htela da su moj zet i drugari insistirali da popijem i četvrto točeno pivo. Nisam ga hteo. U momentu kad sam hteo da čašu dodam jednom drugaru koji ima kapaciteta za to, nisam mogao da dohvatim čašu. Počeli su "ljudi da mi se udaljavaju", mutilo mi se u glavi zbog nedostatka kiseionika. Samo sam se okrenuo ka Njegošu i rekao da mi nije dobro. Rekao sam mu "uzmi me i vodi u Hitnu da mi urade EKG". I to je bilo sve čega se sećam.

Kad ste se probudili?

- U automobilu. Prepričali su mi da sam samo protresao glavu nekoliko puta i samo se naslonio prijatelju na rame. Oni su me izneli do kola, uplašili su se jer sam se skroz opustio. Svašta su pomisli, kako sam seo u kola došao sam sebi. Kazao sam im "pustite me iz kola, treba mi vazduha". Izašao sam na parking, skinuo sam usku majicu i rekao sam da moramo odmah da odemo u Hitnu, ako je loš EKG pravac Urgentini centar. Moj prijatelj hirurg Sale Đorđević, jedan od glavnih hirurga Druge Hirurške i naš drug blagajnik u Urgentnom centru su me sačekali. Odmah sam bio primljen, ožiljak je zbog toga mnogo manji nego da je sve potrajalo. Od momenta kad mi se desio infarkt do ugradnje stenta prošlo je tri sata. Posle šest sati posledice su mnogo veće. Bog je rekao da se sve tada desi i da se tada završi. Ako sam mogao da biram onda neka se to desilo na taj dan. Ako sam održao reč prema "onom gore", on ima još planova za mene.

Počeli ste da se vraćate u normalan režim života, trenirate li pomalo jer izgledate kao da ste u top formi?

- Uz decidan savet zaista sjajnih doktora koje imamo, a uverio sam se na ličnom primeru da je to tako, sada sve ide kako treba. U prvom periodu od 20 dana, bio sam usporen, umarao sam se više, koncentracija nije mogla da se drži, ali posle toga sve je krenulo bolje. Radili smo na kliničkom centru test opterećenja, koji je pokazao da prosto srce i traži fizičku aktivnost da bi imalo veći protok krvi i da bi se krvni sudovi proširivali. Još je rano za neke ekstremnije treninge, a pitanje je da li u ovim godinama više i treba da koristim jake treninge. Ali, moći ću da živim normalno. Nadamo se da će i Bog imati isto mišljenje.

Patim što Srbija nije kvalitetno društvo

Za vas je oduvek važilo da ste pravi Srbin, lojalan, odan svim načelima, da poštujete pravoslavne običaje, crkvu, da volite svoj Sopot: Da li se promenilo nešto?

- Dičim se time, ne stidim se ničega. Idem na Ravnu Goru svake godine, uglavnom sa sinom, iz Sopota sam. Neko će reći to je selo. Sad je maltene kao Dedinje, ovde je traženiji ar nego na Slaviji. Kada sam bio predsednik Zvezde bio sam ponosan što sam odavde i imao sam ovde svoj mir. Ja patim, što ne živim u kvalitetnijem društvu. Što Srbija nije kvalitetno društvo. Ne pričam samo o politici. Mi smo takvi komšija prema komšiji, kolega prema kolegi, policajac prema policajcu, vojnik prema vojniku... Postali smo toliko udaljeni, pakosni i ja patim zbog toga. Izostaje empatija, ljudi ne igraju više ni karte. Ne sede da zajedno gledaju utakmicu, ne opijaju se zajedno. Čestitaju rođendane porukama, telefonima komuniciraju a sede za istim.

Niste srećni u društvu kakvo je danas Srbija?

- Ne, nisam srećan. Ne interesuje me kako se zove politička elita, stranka na vlasti. Ne interesuje me ko je politički lider na vlasti već samo u kakvom će raspoloženju da živi moj narod. Samo tada ćemo moći da vidimo kakva će nam budućnost biti. Ja danas ne znam šta će biti sutra u Srbii a ne za neko vreme. I to me čini nespokojnim kao građanina Srbije.

Zalažete se za srpstvo, šta ono po vama treba da predstavlja?

- Zasniva se se u velikodušnosti, širini, pokazuje kroz poštovanje svoje istorije. Na Ravnoj Gori je bio i Živojin Mišić i Draža Mihajlović i mnogi drugi srpski velikani. Postoje tri srpske svete gore - Mokra, Jelova i Ravna. Ljudi iz tih krajeva zovu Tri svete gore i gledano iz vazduha one imaju oblik krsta. Šetao sam po tim selima, idem svake godine, obiđemo sva brda. Pećinu Draže Mihajovića, krst ogroman koji je izložen, muzej, crkvu. Napravimo 12 kilometara šetnje i obavezno lepo ručamo. Jer ručak je takođe deo naše kulture. Pitanje je i šta je vera? Nije vera samo crkva, vera u Boga. Već i vera u narod, ispravnost življenja, postupaka. Verujem u crkvu, porodicu, prijatelje. Malo ljudi danas možeš da zoveš prijateljem. Verujem da u ovako bolesnom vremenu, ne samo kod nas već u svetu, prijateljstvo prevaziđena stvar jer se uglavnom ljudi druže iz interesa. Neću biti jedan od tih koji će da proda svoju crkvu, bez obzira kako funkciniše, neću da prodam prijateljstvo i drugarstvo. Opstali smo kao narod jer smo se u svim teškim momentima oslanjali rame o rame sa drugom, komšijom, neznancem u ratu. Neću da verujem da mogu da vodim klub a da ne moram da zaradim. Kao predsednik Zvezde nisam imao platu godinu dana da bih pomogao klub. Hoću da verujem da ima nešto za šta se vredi boriti. I u dobrim i u lošim trenucima.

Funkcioner sa najdužim stažom, porodica svetinja

Još uvek se potpredsednik opštine Sopot, narod vam veruje?

- Zamenik sam predsednika Opštine Sopot 13 godina i mislim da sam jedan od rekordera u Srbiji kad govorimo o kontinuitetu. Ja sam "Grupa građana Vladan Lukić", u ovom času je ona u zamrznutom statusu, ali sam na listu u koaliciji sa Živoradom Žikom Milosavljevićem. Mene politika ne interesuje već samo kvalitet života građana u Sopotu, prosperitet, izgradnja. Prostiremo se na 280 kvadratnih kiklometara i mi se trudimo da sve pokrijemo i infrastrukturno, putevima, uvedemo vodu, gas, kanalizaciju. Da svako selo ima ono što ima onaj na Terazijama. I to mi je uvek bila smernica u radu. Kad sam došao Sopot nije postojao nijedan asfaltiran parking, svi su bili u blatu. Danas na čelu sa Žikom i uz moj veliki pritisak Sopot izgleda kako izgleda i ponosan sam na to. Danas je Sopot gradić koji nema kredite, isplaćuje redovno platu, za 13 godina nismo zakasnili nijedan dan. Plata se prima 5. i 20. u svim našim javnim preduzećima. I mislim da je to razlog što smo pobedili sve političke opcije koje su postojale od devedestih pa do 2020. Svima smo izašli na crtu, sve smo pobedili ali smo pravili koalicije. To je znak da imamo poverenje građana prema onome što radimo. Zalažem se za takvo društvo. Da rezultati budu apsolutno merilo i kriterijumi, da ti sutra možeš da radiš a ne pripadnost nekoj političkoj partiji ili nekoj interesnoj grupaciji.

Uživate u skladnom braku sa suprugom Irenom, kćer Sara vam je podarila unuke, sin Luka je multitalentovan, delujete ponosno?

- Ponosan sam jer ono što mi je sveto, što najviše volim je i u najvećoj harmoniji. Uživam sa suprugom Irenom sa kojom uskoro slavim 26 godina skladnog braka u kome smo jedno drugom najveća ljubav i podrška. Uz rođenje dece, dolazak na svet unučića su mi najsrećniji momenti u životu. Sara je na svet donela Linu, moju ljubimicu sa pet godina i mog Vuka sa šest meseci. Ja uživam sa njima, a Vuk je samo jedan od vukova u familiji. Ima nas dosta. Vuk dlaku menja a ćud nikada. Ambijent i vremena su takva da čovek mora da stvori svoj mali porodični svet i da u njemu kupi energiju za život.

Luka postaje punoletan, svi kažu da je multitalentovan?

- Ima nekoliko strasti u životu i sve što radi unosi u to 100 odsto sebe. Počeo je da se bavi programerstvom, radio je zetu internet stranicu i svi kažu da je sjajna. Talenat za pisanje je pokazao od malena, izdao je dve knjige, u pripremi su još tri. I sve različitog su žanra. Bio je jedan od najmlađih pesnika koji je izdao knjigu poezije "Lavirint moga uma" pre nekoliko godina. Druga knjiga je složenije delo, roman "Čarobna olovka". U pripremi je nova knjiga poezije, daleko složenija jer sa godinama i on sazreva. U radu mu je istraživačka knjigu koja se bavi istorijom i poreklom Srba. Duboko je zagazio u tu materiju, a prava je enciklopedija. Zna svaku bitku, vojskovođu... Ta tema i mene zanima pa jedva čekam da je završi i da je pročitam.

Šta je sa njegovom fudbalskom karijerom?

- Igra prija mu to, ali već jedno 10 meseci počeo je pripremu za trenera. Vodi ovde u Sopotu mlađe kategorije, pogledao sam meč protiv Zvezde kako bih video kakva mu je ideologija. Svidelo mi se to što sam video, ako odluči time da se bavi trenerskim pozivom podržaću ga, ali to će biti samo njegova odluka. Uvek sam tu za savet, podršku. Ipak, naučio sam ga da sve odluke na kraju čovek donosi sam - zaključuje Lukić.

Sutra: Zvezdu smo sačuvali, interes u Srbiji pobeđuje sport

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Fakiri

Zoran Živković [25.03.2024.]




Video dana

Pobednički ples

Anketa

Šta će Partizan uraditi u Evroligi?

Rezultati