Film i TV
27. 04. 2020. 18:00 0
Tanja Bošković: "Molila sam se Bogu i plakala"
Glumica Tanja Bošković otkriva da dane u izolaciji provodi u svom domu, raduje se što konačno čuje cvrkut ptica u Beogradu i poručuje da svako od nas najviše treba da ceni vreme koje sad imamo na pretek.
- Čini mi se da smo u ovoj nesreći koja je zadesila mnoge ljude stekli vanrednu priliku da tihujemo. Gotovo redovno pažnja nam se rasipala na senzacije koje su dolazile spolja. Zabavljali smo se, uglavnom, glupostima - rekla je Tanja Bošković i dodala:
- A, onda smo dobili vreme da razmišljamo. To je pregnuće koje nam je često zbog brzine življenja ukinuto, sami smo ga sebi ukinuli. Sada ga imamo više nego ikada... U trčanju za obavezama koje sam sebi nametnula, i ne znam zašto, nisam imala vremena. Evo ga, dobila sam ga, a to je najdragocenija stvar koju sebi možete da podarite. Vreme.
Slavna glumica ističe da se tišini raduje, kao i tapšanju lekarima svako veče u 20 časova.
- Radujem se što sada u Beogradu čujem ptice, komšijski razgovor s prozora na prozor. To mi je ranije nedostajalo. Oseća se i blagost u međuljudskim odnosima. Koliko je početak ove situacije bio stresan, a ljudi nervozni i uplašeni, toliko, kako vreme prolazi, biva sve lepše. Uveče, u osam, izađemo na terase i onda čujem kako komšije aplaudiraju. To su, takođe, trenuci neke neverovatne tišine. Mi se Bogu molimo za one koji mnogo rade. Naši lekari su u početku pipali u mraku, ali je njima Gospod dao da čine i ono što ne znaju. Rade to otvorenog srca, pa im Bog pomaže - istakla je glumica za Novosti.
Tanja dodaje da joj u izolaciji jedino nedostaje da može da ode u crkvu i na groblje.
- Nije mi to donelo veliku promenu. Nisam se uplašila. Nešto ide s godinama, nešto čovek sam sa sobom razreši. Jedino što mi nedostaje je što ne mogu da odem u crkvu i na groblje... Ali, sa druge strane, tehnologija nam je pomogla, pa sam jednim klikom mogla da se preselim u potpuno drugi svet, da "prisustvujem" liturgijama u svojoj trpezariji, tamo gde su mi ikone. I, verujte mi, da osetim miris tamjana i da sve dobro čujem, pa i prvi put vidim šta se dešava u oltaru. Bilo je strahovito uzbudljivo. Molila sam se Bogu i plakala, čini mi se dublje, sa pravim suzama pokajanja... U mom životu se neće ništa promeniti. Ja i dalje smatram da činim sve što je u mojim malim moćima da budem čovek. Pa i kad grešim da se pokajem, da ustanem i da se potrudim - zaključila je ona.
Komentari 0
ostavi komentar