Film i TV
11. 04. 2020. 09:23 0
Merlinka ŽIVI: Žilnikova muza sa tragičnim krajem
Vjeran Miladinović je bio prvi javno deklarisani transvestit u Jugoslaviji i zvezda filmova Želimira Žilnika. U svetu šoubiznisa je bio poznat pod imenom Merlinka, a priča o njegovom ubistvu i danas izaziva mučninu – s obzirom na to da za stravičan zločin iz 2003. niko nije odgovarao.
Vjeranova smrt je, tako, do dan-danas, ostala poput onih mračnih trilera koji vam ni na kraju ne dozvole da se opustite jer je ubica konačno uhvaćen, već ostavljaju gorak utisak da pravda nikad neće biti ostvarena. S druge strane, Merlinkin život je bio poput scenarija za neku tešku filmsku dramu o pojedincu koji se bori za svoje pravo da bude drugačiji i društvu koje mu to, ni po cenu života, ne dozvoljava.
Vjeran je rođen 1958. u Zagrebu. Njegova majka Tereza je zbog trudnoće izbačena iz škole, a nakon što je neko vreme živela u parku, bila je smeštena u Dom "Vladimir Nazor" za nezbrinutu decu i mlađe punoletne osobe. Šest meseci posle rođenja, Vjeran je ostao da živi u domu, bez majke. Nekoliko godina kasnije, otac ga je odveo da živi kod babe u selo Bresničić, a posle ga je preuzeo kod sebe u Prokuplje.
Kako je kasnije pisao u svojoj autobiografiji "Terezin sin" (2001), za Vjerana je najveća prekretnica u životu bila kad se s očevom porodicom po završenoj srednjoj školi preselio u Beograd. Mada su ga 1978. izbacili iz kuće, u Beogradu je konačno našao krug istomišljenika. Počeo je da se šminka, oblači uske farmerke i bavi se prostitucijom, da bi u 31. godini (1989) odlučio da se transformiše u Merlinku, iako je o sebi nastavio da govori i u muškom i u ženskom rodu.
Merlinka je ordinirala uglavnom po ulici Gavrila Principa kod Zelenog venca, uvek u tesnim minićima, na visokim štiklama i sa upadljivim nakitom. Reditelj Želimir Žilnik je, navodno, bio fasciniran njom, pa joj je, nakon epizoda u filmovima "Beograde, dobro jutro" i "Lijepe žene prolaze kroz grad", 1995. dodelio i glavnu ulogu u, danas već kultnom, filmu "Dupe od mramora".
"Želimire vidiš kakva je situacija. Mi smo se nekada plašili da izađemo, jer su nas svi proglašavali ludacima i otkačenima, a danas se ta naša otkačenost i ne primećuje", citirao je Žilnik svoju muzu, koja je uskoro doživela pet minuta slave.
U tom periodu Vjeran je napisao i pomenutu autobiografiju "Terezin sin".
– Napisao sam biografiju koju sam posvetio ženi i kurvi u meni – Merlinki. Posvetio sam je i muškarcu kog sam najviše voleo – Tiboru. Ovekovečio nečovečan i koristoljubiv odnos majke Tereze Strmecki, oca Miladinović Miodraga i brata po ocu Miladinović Nebojše prema meni. Svima ću im lično poslati svoju knjigu sa posvetom punom mržnje i sa željom da svako od njih doživi što težu i ružniju sudbinu. Ovo što sam napisao o njima je moja lična osveta – rekao je u jednom od svojih poslednjih intervjua.
Tad je objavio i da je otišao u "penziju".
– Nikada nisam rekao da je lepo zarađivati novac baveći se prostitucijom. Ja sam sada samo penzionisana kurva. Penzionisao sam se poslednjeg dana NATO agresije. Ulicom Gavrila Principa gotovo da i ne prolazim. Svega dva puta sam otišao tokom ove tri godine i osećao sam se užasno. Svestan sam da sam pobegao sa dna života. Dna punog umrlih, pokvarenih, zlih, gramzivih, izopačenih. Sa tog dna gde su svi isti: kurve, makroi, mušterije i pojedini nadležni organi, zna se koji. Nakon svega doživljenog mogu da konstatujem: nizak moral – visok standard. Porok kom je ogromna većina nas sklona. Sada živim kao svi prosečni građani ove zemlje. Živim od plate, imam 25 godina radnog staža, nikada nisam napuštao posao. Možda nisam preterano koristan član ovog društva, ali sam osoba koja je izazvala veliko interesovanje – objasnio je.
Vjeran Miladinović je ubijen 22. marta 2003. u ulici Grge Andrijanovića u Krnjači. Prvo je zadavljen, a zatim je zadobio dva snažna udarca zidarskim čekićem u glavu. Njegovo telo je pronađeno mesec dana nakon smrti u poodmakloj fazi raspadanja. Za ubistvo je bio optužen Faik Ramadani Babuš, dok je tada maloletni Bejtul Raćipi Bejto optužen da je pomagao Ramadaniju posle ubistva. Slučaj se razvlačio, optuženici su prebacivali krivicu jedan na drugog "prisećajući" se novih detalja, uključile su se i njihove porodice koje su im davale alibi... Obojica su u maju 2004. oslobođena optužbi usled "nedostatka dokaza".
U njegovu čast svake godine se održava filmski festival "Merlinka".
Komentari 0
ostavi komentar