Slobodno vreme

Direktno

07. 06. 2025. 16:05 0

"Majka me je rodila u 14. godini i OSTAVILA U PORODILIŠTU: Kada sam uradio DNK test shvatio sam ZAŠTO ME JE CEO ŽIVOT MRZELA"

Kada je Stiv Edsel bio dečak, njegovi usvojitelji čuvali su novinske isečke u ormaru u svojoj spavaćoj sobi. Ponekad bi tražio da ih pogleda. Naslovi poput ovog: "Majka napušta sina i beži iz bolnice", objavljen 30. decembra 1973. bio mu je posebno intrigantan.

Stiv je znao da je usvojeno dete, ali ne i ko su mu biološki roditelji. U novinskim tekstovima je pročitao da je njegova majka, koja ga je rodila kad je imala svega 14 godina, došla je u bolnicu jednog jutra sa svojim roditeljima. Svi su dali lažne podatke o svom identitetu. Do osam uveče, samo nekoliko sati nakon što je rodila dečaka, svi su nestali - i roditelji i devojčica koja je rodila sina. Po sećanju medicinskih sestara, napravljen je foto-robot majke: ima okrugle naočare, šiške sa strane i spuštena usta. To je bilo jedino što je znao o njoj dok nije uradio DNK test decenijama kasnije.

Napušteni dečak je smešten u hraniteljsku porodicu Edsel, koja ga je kasnije usvojila. Stiv je znao da je usvojen, njegovi roditelji nikada nisu pokušavali da sakriju njegovo poreklo. Tek kada je napunio 14 godina počeo je da se raspituje o svojoj biološkoj majci.

"Imam 14 godina", pomislio je tada. "Ovoliko je imala godina kada me je rodila."

Stiv je počeo ozbiljno da traži biološku u svojim 20-im, ali nije uspeo. Kad je napunio 40 godina, rekao je svojoj supruzi Mišel da ipak želi da pokuša još jednom. To je bilo 2013. godine. AncestriDNA je počeo da prodaje poštom DNK test komplete godinu dana ranije, pa je Stiv kupio jedan, ali je došao samo do nekih daljih rođaka. Kad je počeo da objavljuje apele u Fejsbuk grupi za ljude koji traže biološku porodicu, povezao se sa stručnjakom specijalizovanim za pronalaženje ljudi putem udaljenih DNK podudaranja, tehnike koja je postala poznata 2018. godine. Ali tada, genetska genealogija je još uvek nova, a Keke Mur je bila jedna od njenih pionirki. Dobrovoljno se javila da pomogne Stivu.

"Moji roditelji su u krvnom srodstvu"

U roku od samo nekoliko nedelja, ona je suzila potragu na dve žene, rođake istih godina. Na Fejsbuku, Stiv je mogao da vidi da je jedna od tih žena imala četvoro dece čije je fotografije redovno objavljivala.

"Izgledali su dobrostojeće, njihovi životi su bili savršeni, kao iz bajke", kaže Stiv.

Druga žena nije bila udata i nije imala decu. Nije bila prijateljica sa svojom užom porodicom na Fejsbuku, preselila se daleko od rodnog grada. Jedne subote uveče, Stiv se jasno seća, Mur je zatražila da razgovara sa njim telefonom.

Potvrdila je ono što je već sumnjao: njegova biološka majka bila je druga žena koju je Mur pronašla. Ali, Mur je imala još jednu vest koja se odnosila na njegovog oca.

"Izgleda da su vaši roditelji u krvnom srodstvu", saopštila je Mur, a Stiva je ta informacija pogodila kao udarac maljem u glavu.

More emocija je proključalo u njemu: bes, povređenost, osećaj bezvrednosti, gađenje, sramota, stid i razaranje - sve u isti mah. Otkako je potegao pitanje bioloških roditelja, nikada nije razmatrao mogućnost incesta. Zašto bi? Kakve su bile šanse?

Ko je otac - moj ujak ili moj deda?

Godine 1975, otprilike u vreme Stivovog rođenja, psihijatrijski udžbenik je stavio učestalost incesta na jedan u milion. Ali ovaj broj je gotovo sigurno dramatično potcenjivanje. Stigma oko otvorenog razgovora o incestu, koji često uključuje seksualno zlostavljanje dece, odavno je otežavala proučavanje ove teme. Tokom 1980-ih, feminističke naučnice su tvrdile, na osnovu svedočenja žrtava, da je incest bio daleko češći nego što je priznato, a poslednjih godina DNK je ponudila novu vrstu biološkog dokaza. Široko rasprostranjeno genetsko testiranje otkriva slučaj za slučajem dece rođene od bliskih bioloških rođaka.

Prošle godine u januaru, Mišel koja se zaposlila kao asistentkinja kod Murove, rekla joj je da je te nedelje razgovarala sa četvoricom muškaraca čiji su roditelji bili rođaci prvog stepena. Na to je ukazivao i Stivov DNK test - njegov otac mogao je da bude njegov biološki deda ili njegov biološki ujak!

Stiv je bio užasnut. Nije mogao da zna tačne okolnosti svog začeća, a samo njegov DNK test nije mogao da utvrdi da li je njegova majka začela sa svojim bratom ili svojim ocem. Četrnaestogodišnja devojčica sa naočarima koja je nestala iz bolnice ostala je zamrznuta u vremenu u njegovom umu, čak i kad je odrastao, oženio se, postao očuh. Osećao se zaštitnički prema toj mladoj devojci.

Koliko god je želeo da zna svoju rođenu majku, brinuo je da ona neće želeti da ga upozna. Da li će njegovo iznenadno ponovno pojavljivanje iskopati traumatična sećanja - sećanja koja je možda pokušavala da nadmaši ceo svoj odrasli život, s obzirom na to koliko se daleko preselila i koliko je malo izgledala povezana sa svojom porodicom?

Majka nije želela da me vidi

Kao vernik, Stiv se molio za to. Napisao je pismo svojoj biološkoj majci. Uključio je nekoliko pasusa o svom životu, neke fotografije i poruku da je voli. Izostavio je ono što je znao o očinstvu i pobrinuo se da pismo pošalje preporučenom poštom, kako bi mogao da sazna da je njegova biološka majka zaista preuzela poštu.

Nikada nije odgovorila. Ali Stiv je znao da je ona dobila pismo: pošta mu je poslala zeleni listić koji je potpisala po isporuci, a on je pažljivo pregledao njen potpis. Imao je 40 godina kad je prvi put dodirnuo nešto što je njegova majka dodirnula, držao nešto što je upravo držala. Stavio je listić unutar stranica svoje Biblije.

Stiv nikada nije krivio svoju majku što ga je ostavila u bolnici, a saznanje o njegovom očinstvu učinilo je da je još više razume. Ali otkriće ga je takođe nateralo da se bori sa onim što je bio. Da li je to značilo da nešto nije u redu sa njim, zapisano u njegovoj DNK od trenutka njegovog začeća? Priznao je da se oseća "kao smeće, kao nešto što je neko upravo bacio". Tih prvih šest meseci nakon otkrića ko bi mogao da mu bude otac bilo je najtežih šest meseci u njegovom životu.

Stiv je rođen sa šumom na srcu, koji je zahtevao operaciju na otvorenom srcu u dobi od 13 i 18 godina. On i Mišel takođe nikada nisu mogli da imaju svoju decu. Drugi u Fejsbuk grupi koji su tragali za svojim biološkim roditeljima podelili su svoje borbe sa autoimunim bolestima, fibromijalgijom, problemima sa očima i tako dalje - iako ih je često teško definitivno povezati sa incestom. Zdravstveni problemi koji proizilaze iz incesta mogu se manifestovati na bilo koji način, u zavisnosti od toga koje su mutacije nasleđene.

Trauma za ceo život

Na kraju, Stiv je uspeo da identifikuje svog biološkog oca. Jednog dana, dve i po godine nakon njegovog DNK testa, on se prijavio na AncestriDNA i video podudaranje roditelja. Bio je to bio stariji brat njegove majke. Sa sajta, mogao je da vidi da se njegov otac, odnosno ujak jednom prijavio; verovatno je video da je Stiv njegov sin. Čal i kad mu je Stiv poslao poruku, nikada se više nije prijavio.

Tada je Stivov početni bes počeo da nestaje. On je i dalje bio duboko saosećajan prema svojoj biološkoj majci. Osećaj bezvrednosti sa kojim se u početku borio ustupio je mesto osećaju svrhe; on i Mišel sada provode sate na telefonu razgovarajući sa drugima u grupi za podršku.

Stiv nikada nije razgovarao sa svojom biološkom majkom. Pokušao je da joj piše po drugi put, šaljući dnevnik o svom životu, ali je pošta vraćena. Povremeno joj šalje poruke na Fejsbuku, svake godine joj čestita rođendan. Nikad mu nije odgovorila, ali ga nije ni blokirala.

Kad je njegov dnevnik poslat majci vraćen, Stiv je odlučio da pokuša da pošalje poruke rođaki svoje majke. Čeznuo je za nekom vrstom veze sa nekim u svojoj biološkoj porodici. Pisao je rođaci o svojoj mami, ali ne i o ocu, i ona mu je odgovorila. Rekla mu je da su ona i njegova mama bile bliske kao deca, ali da ona nije znala za trudnoću. Njoj je izgledalo kao da je Stiv jednog dana "pao sa lica Zemlje". Pristala je da pročita njegov dnevnik, a njih dvoje su ubrzo počeli da razgovaraju telefonom o svojim porodicama.

Mesecima kasnije, Stiv se oseća kao da konačno može da podeli istinu o svom biološkom ocu, a rođaka ga je prihvatila. Prvi put su se sreli 2017. godine kada je bila u poseti obližnjem gradu, a kasnije je pozvala Stiva i njegovu suprugu Mišel na Dan zahvalnosti. Prošle godine pozvala ih je na veliko porodično okupljanje. Stivova biološka porodica nije bila tamo, ali njena je bila, i svi su znali za njega, njegovu mamu i njegovog oca. Dočekali su ga zagrljajima i slikali su se zajedno kao porodica.

"Za mene je to bilo veliko olakšanje, kao da sam skinuo ogroman teret sa leđa. U ovoj porodici ja nisam bio tajna", ispričao je Stiv koji se i dalje nada da će se jednog dana sresti sa svojom biološkom majkom, piše Atlantik.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 0

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Kupovina glasova

Zoran Živković [02.06.2025.]




Video dana

Pas koji ne voli da se mazi

Anketa

Da li je blokada u više gradova istovremeno dobra ideja studenata?

Rezultati