Slobodno vreme

Direktno.rs

22. 06. 2022. 20:32 4

Čime su se bavile abadžije, mutavdžije, rabažije, opančari...

Pre samo stotinak godina biti zanatlija u Srbiji je bio cenjen i častan izvor prihoda koji je podrazumevao težak, ali pošten rad od kog se lepo živelo. Zanatska proizvodnja se realizovala u zanatskim radnjama, a posao su vodili majstori. Danas su zanatlije u najvećoj meri prepuštene same sebi.

Činjenica da su možda donekle i zaboravljeni, ne umanjuje vrednost sertifikacije za mnoge stare zanate, budući da je ipak primetna velika potražnja za kvalifikovanim radnicima tih profila.

Donosimo vam primere naših prelepih i pomalo zaboravljenih zanata.

1. Abadžija

Abadžija je zanatlija, koji od abe - jako grubog vunenog materijala, sukna - pravi narodne nošnje.

2. Grnčar

Grnačarstvo je jedan od najstarijih zanata kojima se čovek bavio još od davnina. Ove zanatlije biraju odgovarajuću vrstu žemlje, koju potom mešaju sa vodom, a zatim je mese. Ovim postupkom dobijaju testastu masu od koje prave najrazličitije oblike.

Ovaj zanat se nekada isključivo radio samo ručno pa je trebalo više vremena da se napravi posuđe. Sa pronalaskom grnčarskog točka, postupak izrade predmeta je znatno brži.

Svi predmeti koji su se ovim postupkom pravili, stavljali su se u hledovinu ili na promaju da se dobro osuše. Nakon toga, po želji su se premazivali i oslikavali raznim bojama.

Potom se grnčarija pekla u specijalnim pećima na drva. Pečenje je, u zavisnosti od veličine redmeta, trajalo od nekoliko sati do nekoliko dana. Nakon pečenja, grnčarija se pažljivo hladi, što zahteva veliku veštinu zanatlije.

Ovaj zanat nije u potpunosti ugašen u Srbiji. Pojedini delovi naše zemlje i danas su i te kako pozani po sovom zanatu. Takvo je i selo, koje se nalazi nedaleko od Užica, Zlakusa, u kome se nalazi veoma kvalitetna glina, koja se mešenjem sa kvarcnim mlevenim kamenom koristi za izradu posuđa za pečenje.

Veliki broj umetnika danas se, takođe, bavi grnačarijom.

3. Mutavdžija

Drugi naziv za mutsvdžije je pletilja ili tkač. Ovaj stari zanat podrazumeva tkanje seoskih torbica od kozije dlake u kojima se ranije nosilo vino, so, sir, hleb, pogača ili rakija kada se išlo u rad na njivu. Često su se u te torbice pakovale stvari deci za školu. Svaki kraj je imao svoju kombinaciju boja, kao znak raspoznavanja na torbicama.

Postoje i mutavdžije prave i korpe, takozvane korpar-mutavdžije. Korparstvo je počelo da se razvija u Srbiji početkom 20. veka. Korpar-mutavdžije prave korpe od pruća crvene vrbe.

Majstori – korpari najčešce pletu na različitim drvenim kalupima i za svaki proizvod postoji drugi kalup.

Danas se proizvodi od pruća najčešće mogu nabaviti na vašarima. Variraju od malih suvenira, preko nameštaja od pruća do izrade raznih korpi za praktičnu upotrebu u domaćinstvu.

4. Odžačar

Odžačari su čistili gar iz dimnjaka, koji je ometao gorenje peći u vreme kada se grejalo i kuvalo u pećima na drva. Ove zanatlije su bile poznate po svojoj četki koja je montirana na dugačkoj sajli i kojojm su se čistili dimnjaci. Pošto se često događalo i da neki predmet zapadne u odžak, odžačati su nosili i tešku gvozdenu kuglu, kojom bi čistili odžake od tih predmeta.

Najprepoznatljiviji su bili po svojim odelima crne boje i licu koje je skoro uvek bilo garavo. Nosili su o male crne kapice.

Smatralo se da sresti odžačara znači sreću i pri susretu sa odžačarom je trebalo zavrnuti u krug jedno dugme na sebi (ali ne toliko da se otkine). Srećom se smatralo i ako se „ukrade“ dlaka iz odžačarske četke, kad on „ne vidi“.

5. Rabadžija

Rabadžija je najčešće sa volovskom zapregom radio "u nadnicu". I, mada su volovi bili sporiji od konjske zaprege, daleko su bili snažniji i mogli su više da vuku. Ovo zanimanje postoji još u Srbiji i prisutno je naročito tamo gde su putevi loši. Danas rabadžije uglavnom izvlače drveće iz šume do puta.

6. Opančari (obućari)

Opančar je zanatlija koji se bavi ručnom izradom obuće, pre svega opanaka.Svoj procvat na teritoriji Srbije ovaj zanat doživljava u period od druge polovine devetnaestog do pedesetih godina 20. veka. Već od polovine 20. veka ovaj zanat počinje da se gubi.

Danas u Srbiji postoji samo nekoliko opančarskih zanatskih radnji, a opanci se prodaju uglavnom kao suveniri ili za potrebe folklornih grupa, kao deo narodne nošnje. Budući da je reč o zanatu koji spade u tradicionalno narodno stvaralaštvo, Pravilnikom Ministarstva privrede Republike Srbije stavljen je i pod zaštitu zakona.

7. Kujundžija

Za ovaj zanat se može reći da spada pod jednu vrstu umetnosti. Kujundžije se bave izradom ukrasnih predmeta, najčešće nakita. Nekada su kojundžije sve ručno radile, a za svoj posao su koristile prost alat. Danas zlatari, za obradu materijala i izradu ukrasa koriste savremenu tehnologiju i razne vrste dragog kamenja.

Najčešći proizvod ovih zanatlija je nakit: prstenje, burme, minđuše, šnale, broševi, ogrlice,narukvice i slično.

Pored izrade ukrasnih predmeta zlatari se bave i gravurom tako da na svojim proizvodima (ili na proizvodu koji im se donese) graviraju slova, reči ili čitave crteže. U novije vreme zlatari se bave i ukrašavanjem ručnih i džepnih časovnika ili metalnih upaljača. Pored izrade i obrade ukrasa i nakita zlatari se u novije vreme bave pozlatom ili posrebrivljanjem nakita ili nekih drugih predmeta.

8. Berberin (brica)

Pod berberinom se uglavnom podrazumeva muški frizer dok se ženski frizer bavi damama i ima daleko složeniji posao. Berberska stolica je stolica sa rukohvatima i naslonom za glavu. Može se okretati u krug i dizati i spuštati.

Sem što su uređivali muškarcima kosu, brkove i bradu, brice su često preuzimale na sebe i uloge lekara, pa su u nedostatku istih ljudima kačili pijavice i vršili rituale obrezivanja.

9. Sarač

Sarač je stari srpski zanat. To je zanatlija koji izrađuje predmete od kože, pre svega sedla, opasače, kajase, futrole za vatreno oružje, bičeve i novčanike. U srednjem veku zabeleženo je da ovu opremu izrađuju majstori-sarači.

Sarač izrađuje proizvode ručno, dok među najpoznatijim alatima je saračko šilo i igla kojom se ručno ušiva. Alat je mnogobrojan i podrazumeva mnoštvo različitih noževa, sečiva, makaza, zumbi, kalupa.. Proizvode saračkog zanata krasi izuzetno kvalitetna izrada proizvoda. Veština obrade kože-izbor, načini štavljena; kao i razvoj zanata-zanatlije, esnafi, alat, proizvodi čine ”Sarački zanat”.

10. Bombondžije

Ovaj zanat podrazumeva proizvodnju bombona. U tu svrhu se najčešće koristio šećer, sa raznim ekstraktnim dodacima i bojama. Od istog materijala su pravljeni i štapići u obliku lula, poznati i kao luluce.

Bombondžija je svoje proizvode prodavao u svojoj Bombondžijskoj radnji. U vreme pijačnih dana, vašara ili sabora, bombondžija bi izlazio iz radnje i na pokretnoj tezgi ili na kolicima bi prodavao svoje proizvode.

Pored bombona, bombondžije su prodavale i šećerne table, ratluk, karamele i druge slatkiše.

11. Licidar

Licidar je čovek čije je zanimanje pravljenje licidarskih kolača. Ovo zanimanje (zanat) je ranije bilo veoma rasprostranjeno u našim krajevima. Licidarski kolači su više za gledanje nego za jelo. Neki licidarski kolači uopšte nisu za jelo jer sadrže pored brašna i gips (da bi bili lepši i čvršći). Osnovna namena im je da budu ukras i da se okače oko vrata ili na zid. Zato nije bilo bitno da li su sveži već kako izgledaju.

Licidari svoje proizvode prodaju u svojim radnjama ili na vašarima. Deca su na vašarima želela da im roditelji kupe taj šareni licidarski kolač (bar onaj za jelo). Licidarski kolači mogu biti u obliku: srca, papuče, gitare, krave … Najčešće nisu ukusni.

12. Časovničar

Časovničar, ili često sajdžija, je majstor zanatlija koji tradicionalno izrađuje i popravlja časovnike (satove). Ranije je časovničar izrađivao i popravljao isključivo mehaničke časovnike samostalno izrađujući sve potrebne delove, dok savremeni časovničari popravljaju časovnike zamenom oštećenih ili istrošenih delova novim, izrađenim u fabrikama proizvođača časovnika. Osim mehaničkih, časovničari popravljaju elektronske i električne časovnike, a često im menjaju baterije za napajanje. Časovničar je obično svestran majstor, pa popravlja džepne, ručne, stone, zidne i druge časovnike.

13. Kovač

Kovački zanat se smatra jednim od najtežijih, za rad je potreban veliki fizički napor, snaga i jačina samog kovača. Danas je ovaj posao u određenoj meri olakšan različitim alatkama. Nekada je korišćen čekić, a kovač je svojom snagom morao da kuje gvožđe. Sada većina poseduje pneumatski, koji olakšava posao, ali i ubrzava proceduru izrade i popravke alatki.

Usluga kovača je ranije bila potrebna svakom, pogotovo ljudima na selu. Nekada su svakodnevno iz kovačkih radionica odzvanjali udarci čekića po kovanom gvožđu, danas se retko čuje ovaj prepoznatljiv zvuk. Postojanje pojedinih kovačkih radnji pokazuje da pomenuti zanat nije zaboravljen. Umesto potkovica sada kuju ograde, proizvode delove za traktore i poljoprivredne mašine.

14. Stakloduvač

Stakloduvači su nekada bili začetnici moderne staklarske proizvodnje i pravi umetnici tog zanata. Danas, kada je i poslednja fabrika manufakturne proizvodnje zatvorena, u Srbiji je ostala nekolicina stakloduvača koji i dalje neguju taj specifičan stari zanat.

Ovo zanimanje je jedno od cenjenijih poslova kako u svetu tako i kod nas, jer još nijedna tehnologija ne može da zameni ono što stakloduvač može da napravi. Radi se o veoma kreativom i složenom precesu rada pri kojem se proizvode eksperimentalni proizvodi u veoma malom tiražu.

Ovaj posao se uglavnom fokusira na proizvodnju staklenih predmeta i koristi vatru i klešta kao sredsvo za rad ali ponekad i popravlja polomljene stvari. Nakon obavljenog posla ugravira svoj pečat ili obeleži odgovarajućim etiketama, a proizvodi se dalje koriste u medicinske svrhe, kulinarske svrhe, svakodnevne prilike ili kao dekor. Ovaj posao nije preporučljiv osobama sa srčanim ili plućnim problemima.

15. Duborezac

Zanimanje duborezac je kreativno zanimanje. Precizna umetnička obrada drveta doprinosi lepoti enterijera.

Ikone, ikonostasi i drugi crkveni nameštaj, suveniri i ogledala, ramovi za slike, ornamenti za nameštaj kao i izvođenje posebnih zahteva po želji kupca samo su deo onoga što zanimanje duborezac može da pruži. Reč je o jednom od starijih zanata gde vođen maštom duborezac od kvalitetnih vrsta drveta upotrebom ručnog alata stvara umetničko delo. Duborezac ne mora posao obavljati u radionici. Po želji naručioca radove može izvoditi u nekom drugom prostoru stvarajući nove ili doterujući postojeće duboreze. Alat koji koristi duborezac prilagođen je ovom postupku obrade drveta.

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Komentari 4

ostavi komentar

Ostavi komentar

Da biste komentarisali vesti pod Vašim imenom

Ulogujte se
Pravila komentarisanja
Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici i kvalitetniji komentari.
Direktno.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Komentari koji sadrže govor mržnje i psovke, takodje neće biti objavljeni.
Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije, već samo autora komentara.


Očekivanja

Zoran Živković [13.05.2024.]




Video dana

Ne mrdam odavde

Anketa

Ko će osvojiti Ligu šampiona?

Rezultati