Društvo i ekonomija
20. 03. 2024. 06:52 0
U Srbiji se masovno proizvodi OPASNI OTPAD
Prema podacima Agencije za životnu sredinu, godišnje se na teritoriji Srbije proizvede oko 80.000 tona industrijskog opasnog otpada, ne računajući rudarski otpad koji je pod ingerencijama Ministarstva energetike i rudarstva. Uprkos činjenici da je još početom prošle decenije Evropska unija obezbedila donatorska sredstva za izgradnju postrojenja za tretman opasnog otpada, Republika Srbija nije uspela ovakav projekat ni da započne, a kamoli da ga sprovede u praksi.
Ekspert za upravljanje otpadom Kristina Cvejanov kaže u razgovoru za Biznis.rs da je opasan otpad prisutan u gotovo u svim delatnostima, od poljoprivrede preko medicine i industrije, do rudarstva. - Čine ga različite hemikalije, praškaste materije, otpadna ulja i maziva, baze i kiseline, ostaci od boja, lekova, premaza, farmaceutskih preparata, ali i zauljene krpe, železnički pragovi, akumulatori i baterije, kao i sva prazna ambalaža koja je bila u kontaktu sa opasnim supstancama. U domaćinstvu su to obično boce od hemikalija, rasvetna tela, baterije, električni i elektronski uređaji, koji mogu da sadrže opasne supstance poput freona, neona, žive - objašnjava Cvejanov.
Uvoz opasnog otpada je generalno zabranjen, a izuzetke čine otpadni akumulatori koji se mogu bezbedno prerađivati u postrojenjima u Srbiji.
Oko 16.000 tona opasnog otpada izvezeno je u 2022. godini na tretman uglavnom u austrijska i nemačka postrojenja, koja kolokvijalno zovemo "spalionice“. To svake godine košta domaću privredu milione evra, jer je transport i tretman opasnog otpada neophodno platiti. Takođe, visoki troškovi izvoza u Zapadnu Evropu prouzrokuju više ilegalnih odlaganja opasnog otpada u životnu sredinu, pa se zavisnost od inostranih postrojenja za tretman opasnog otpada za Republiku Srbiju na duge staze nikako ne isplati.
Iako je još početom prošle decenije Evropska unija obezbedila donatorska sredstva za izgradnju postrojenja za tretman opasnog otpada, Republika Srbija nije uspela ovakav projekat ni da započne, a kamoli da ga sprovede u praksi.
- Razlog za to je otpor građana na svakoj lokaciji koja je tokom godina uzeta u razmatranje. Fenomen "Ne u mom dvorištu“ uvek prati izgradnju postrojenja za otpad, bilo da su u pitanju skladišta, deponije, fabrike za reciklažu, energetska postrojenja.Tako i u ovom slučaju strah i zabrinutost, nepoverenje u tehnologije i kontrolu, stopirali su rešenje koje bi trajno omogućilo bezbedan tretman i iskorišćenje industrijskog otpada u Srbiji - kaže Cvejanov.
Opasan otpad se može odložiti samo na dve deponije u Srbiji koje za to imaju dozvolu, i to u posebne zaštićene kasete. Prema podacima bonitetne kuće Company Wall delatnošću tretmana i odlaganja opasnog otpada u Srbiji bavi se 21 preduzeće.
Komentari 0
ostavi komentar