Život
13. 09. 2020. 17:42 1
Grigorije u Jasenovcu: Čuvajmo se aveti mržnje
Episkop Diseldorfa i Nemačke Grigorije poručio je danas, na obeležavanju Svetih Novomučenika Jasenovačkih, da pamtiti znači ne dozvoliti da se zločin ikada više ponovi, ali i da se moramo čuvati "zlokobne aveti zlopamćenja", koja znači mržnju i želju za osvetom.
- Naš cilj nije da žrtve koje danas slavimo samo sačuvamo od ljudskog zaborava, nego da ih ponajpre i ponad svega sačuvamo od smrti i propadanja. A to je moguće jedino ako umolimo Gospoda da ih on uzme u svoje sećanje. Zato i uznosimo njihova imena u službu Božju, jer žarko želimo da se njihov spomen i njihovo ime zauvek nastane u večnom Božjem pamćenju. Zašto? Jer ćemo njihovo, ali i svoje postojanje osigurati samo ako budemo zapisani u knjizi života večnoga. I upravo zato smo mi danas ovde, draga braćo i sestre - poručio je vladika Grigorije, posle liturgije u manastiru Svetog Jovana Krstitelja, u Jasenovcu.
On je naglasio da je "dobra prilika da se opomenemo i nečega što se kao zlokobna avet može uvući u nas, ukoliko nismo pažljivi i svesni prave važnosti, dubine i smisla pamćenja".
- Ta zlokobna avet nije ništa drugo do samo zlopamćenje, jer druga strana pamćenja nije samo zaborav, već nešto mnogo gore i zlokobnije - zlopamćenje. A u čemu je to razlika izmedju pamćenja i zlopamćenja? Pamtiti znači s ljubavlju se sećati postradalih, pamtiti znači sačuvati imena mučenika od zaborava, pamtiti znači ne dozvoliti da se zločin ikada igde više ponovi - naveo je vladika Grigorije.
Kako je napomenuo, "zlopamtiti, pak, znači gajiti mržnju u svom srcu prema ubicama žrtava, zlopamtiti znači želeti zlo krvnicima, uzvraćati im zlo zlošću, koja truje naše duše silnije od najljućeg otrova. Zlopamtiti, na koncu, znači žudeti za osvetom i za tudjom smrću".
Koliko je važno pamćenje, istakao je vladika Grigorije, "osetio je i umni arhitekta Bogdan Bogdanović, koji je na ovom žrtvenom polju, zasejanom onima koje nipošto ne smemo zaboraviti, podigao spomenik u obliku cveta, kao simbola lepote i života, cveta koji svoje latice simbolično otvara i ustremljuje ka svodu nebeskom nad sobom, ka Bogu i carstvu večnosti".
- Zato u obliku kamenog jasenovačkog cveta, u njegovoj simbolici, jasno vidimo pobedu života na smrću, i težnju ka budućnosti i životu večnome - naglasio je vladika Grigorije.
Kako je naveo, koliko zapravo sećanje može da bude snažno i moćno, naučio je upravo zahvaljujući Jasenovcu.
- Jer ovde, među ovim mučenicima, leži jedno ime kojeg smo se u mojoj porodici svi morali sećati. To ime je Neđo, a na rodjenju ga je poneo jedan od petorice braće moga dede Ljuba. Neđo je, nažalost, postradao u Jasenovcu. I dok se imena preostale dedove braće u našoj familiji jedva prisećamo, a ponekad ih čak i zaboravljamo, Neđovo ime svi pamtimo. Njegovo ime ostalo je trajno urezano u sećanja, poput neizbrisive senke i šuma trajno nastanjenog u nama. To tumačim kao veliku milost i utehu, koju nam Bog daruje preko mučenika, učeći nas da su oni zauvek tu, da i dalje postoje i da ne umiru - rekao je vladika Grigorije.
Liturgiju je služilo više episkopa, a prisustvovali su predsednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac, počasni predsednik Partije demokratskog progresa Mladen Ivanić, predsednik pokreta Oslobođenje Mlađan Đorđević, predstavnici lokalnih organa vlasti i građani.
Komentari 1
ostavi komentar