Muzika
20. 10. 2020. 21:01 0
Kada ljubav ostavi bez r(ij)eči – "Metak" iz Splita (VIDEO)
Svaki muškarac koji se ikada zaljubio ostao je bar jednom bez reči kojima bi iskazao svoju ljubav. A ljubav se nekada u pismenom obliku iskazivala pismima, poemom napisanom na parčetu papira, salveti, kori drveta... SMS, Viber, Messenger i WhatsApp nisu postojali.
I iz takvog vremena negde iznad prostora prokletog postavljanjem granica lebdi malo poznata pesma ili pjesma splitske grupe "Metak", "Htio sam noćas da ti pišem" iz 1979. godine.
Jednostavnim, gotovo dečačkim rečnikom ova pesma prvom strofom zadaje neizbežnu životnu situaciju:
Htio sam, baš sam htio noćas da ti pišem
Ali riječi nikako, nikako da dođu
Nije mi se pričalo ni telefonom
Htio sam samo da mi budeš tu
I prekriješ me ljubavi.
U duši prazan sam, prazan u duši
Trebaš mi samo ti, opet ti
Trebaš mi.
Tekst koji, na prvu, nikako ne ukazuje na potpunu muzičku životnu opredeljenost četvoročlanog splitskog sastava "Metak" koji su činili Matko Jelavić (kasnije kompozitor i pevač), braća Željko i Zlatko Brodarić (kasnije producent i studijski muzičar) i Mirko Krstičević (kasnije autor muzike za film i pozorište). Ipak, za to vreme karakteristična, ali tehnički vrhunska produkcija ukazivala je na ogroman potencijal grupe koja je antologijske visine dotakla singlom "Da mi je biti morski pas", a svome opusu dodala još i zapažene "Rockenroller", "Ona ima svoju dragu mamu", "Tetrapak" i druge upakovane na ukupno tri studijska albuma.
Međutim, refrenom i daljom instrumentalnom razradom se kroz emociju i energiju vokala diže tenzija u pesmi, čineći je jednom od onih koje verno oslikavaju svu silinu ljubavi i nemoć pred njom i željom da se posvećenost iskaže verbalno. Nemoć da se osećanje, koje tera krv da ključa, pretoči u reči. Lagani ulazak saksofona u pesmu nas polako, savršenim manirom onog vremena uvodi u dramu, a refren svom emocijom iskače kada se čini da se pesma potpuno primirila:
Haram po pjesmama, tražim tuđe riječi
Vrebam ti u slikama tragove života
I ne znam zašto sam i šta još radim tu
Htio bih da si opet sa mnom
Da prekriješ me ljubavi.
U duši prazan sam, prazan u duši
Trebaš mi samo ti, opet ti
Trebaš mi
Trebaš mi, trebaš mi...
Svi maniri i instrumentalna ikonografija tog vremena (70-te godine prošlog veka) su sadržani u ovoj poemi. Iz nekog ugla kao da dopire Pink Flojd koji je 1973. sa "Dark side of the moon" krunisao saksofon kao rok instrument, a sa druge strane se emocija munjevito širi notu po notu...
Sasvim dovoljno da se i ovo veče omakne jedan pogled u daljinu i duboki uzdah svakome ko se s(j)eća..
Komentari 0
ostavi komentar