Društvo i ekonomija
19. 01. 2021. 10:06 3
"Grubo propadanje poljoprivrede i zatiranje sela"
Srbija, nekada poznata po poljoprivrednim gigantima poput „PKB“-a, punim ambarima i svetski poznatoj proizvodnoj industriji poljoprivredne mehanizacije, danas je zemlja koja se uprkos svim svojim prednostima i mogućnostima suočava sa grubim i sveobuhvatnim propadanjem poljoprivrede i zatiranjem sela.
I dok premijerka Brnabić sneva o „digitalizaciji“ srpskog sela, u kome će svaka kuća, pa verovatno i one napuštene dobiti internet, dok se predsednik Vučić hvali poljima duvana, i dok ministar Nedimović svodi poljoprivredu na pravljenje i konzumaciju čvaraka, a ministar Krkobabić dalje od svog kabineta u Nemanjinoj nije stigao, moramo razumeti da onog trenutka kada jedan segment poljoprivrednog razvoja zataji, vrlo brzo, poput „domino“ efekta, povlači za sobom niz narušenih procesa, koji se negativno ogledaju na čitav agrar.
Ništa manji problem od govedarstva koje je u zatiranju, dotrajalih mašina i uvredljivo niskih subvencija, koje ostaju mahom neisplaćene, svakako je i seoska putna infrastruktura koja je, malo je reći, u očajnom stanju ma u kom pravcu u Srbiji da se pođe. Makadamski putevi, zimi neočišćeni i okovani ledom, nasute „kozije“ staze, dotrajali asfalt pun rupa, ružna su svakodnevica seoskog stanovništva u Srbiji, ali i ogromna prepreka u povratku mladih na selo, razvoju seoskog turizma i plasiranju domaćih proizvoda.
Ako znamo da u ovom trenutku imamo 1.200 pustih sela širom Srbije i skoro 50.000 napuštenih seoskih kuća, onda bi to morao biti alarm upozorenja agrarnim vlastima naše zemlje da se pre svega sačini dugotrajna strategija oživljavanja sela, u koju svakako spada izgradnja i obnova putne infrastrukture.
Pored nesporne važnosti glavnih saobraćajnica, vlast ne bi smela da zanemari funkciju povezivanja lokalnih i magistralnih puteva, koji se danas održavaju tako, da traju do prvih obilnijih padavina, što ima negativan uticaj na seoski turizam, kao jedan od glavnih srpskih brendova po kome bi nas Evropa i svet prepoznavali. Prirodne lepote, autentičan seoski život i domaća zdrava hrana su idealni razlozi da se poseti srpsko selo, no, ukoliko nema puta kojim bi se došlo, sva ta blaga koja imamo ostaju neiskorišćena.
Važnost sela, značaj i udeo koje ono ima u razvoju poljoprivrede kao žile kucavice srpske privrede, nije nešto o čemu se može „s’ nogu“ govoriti tokom posete funkcionera u predizbornoj kampanji. Rad, najpre na oživljavanju, pa tek onda na razvoju ruralnih sredina, težak je i dugotrajan posao koji će, po svemu sudeći, sačekati ljude, koji nakon smene ove vlasti budu bili kvalifikovani i spremni da se uhvate u koštac sa ovim izazovom. Jer zdravo i bogato selo znači isto tako zdravu i bogatu Srbiju.
Komentari 3
ostavi komentar