Politika
23. 02. 2020. 17:53 0
LIČNI STAV Predizborne igre balkanskog trija
Nimalo slučajno, tenzije u regionu, Srbiji, Crnoj Gori i BiH, podignute su gotovo istovremeno u izbornoj godini, kao na nečiji mig, a lažne patriote i populisti pokušavaju da ponovo mobilišu mase i prikažu se kao neki veliki zaštitnici svog porobljenog naroda. Cilj je da se skrenu teme i pažnju javnosti sa siromaštva, iseljavanja, kriminala, korupcije i beznađa, te međusobnim prnjbacivanjem loptice u dogovorenim igrama i predstavama još jednom prevare građane.
Milo Đukanović predstavlja se kao neki zelenaš koji tobože brani Crnu Goru od velikosrpske politike, Vučić tobože brani Srbe na Kosovu i vodi Srbiju u EU, Dodik referendumom odcjepljuje Srpsku od BiH, Bakir brani tobož državu i stvara unitarnu BiH bez entiteta, a Čović se bori za Treći hrvatski entitet.
Svi oni imaju svoje jasne zadatke, koje su dobili od svojih mentora, koji im tolerišu ludilo, kriminal, gušenje demokratije, medija i kršenje osnovnih ljudskih prava. Dodik treba da proda Elektroprivredu i dovede BiH do ulaznih vrsta NATO-a, a dobar dio zadatka je već uradio, Vučić treba da preda Kosovo i potpiše „Pravno obavezujući sporazum“ priznajući nezavisnost, dok je Milo kao lider, najbolji i najiskusniji đak, obavio sve ove ključne poslove i ostalo je samo nekoliko malih ispita do diplomskog rada, nakon čega će ga potrošenog ukloniti sa scene.
Ukoliko đaci budu nestašni i prviše se zaigraju, poput nemirnog Dodika koji previše mlati u javnosti, popuste iz vladanja i ponašanja, učitelji i mentori malo ih naruže i povuku za uši, da se ne zanesu i ne pretjeraju u igrarijama. Slabiji ali iskusni đaci ponavljači i dalje glume opoziciju, poput Šešelja, Čanka ili Čede Jovanovića, koji na mig Službe pišu tvitove i govore gluposti kako bi žuta štampa zamajavala sirotinju, a dao privid neke demokratije i višestranačkog jednoumlja.
Istovremeno iza zavjesa i kulisa međusobno se trguje, druži i zabavlja, diktatori su srećni i nasmijani kako su uspjeli još jednom dogovorenim lažnim patriotskim igrama dovesti narod i građane u zabludu. Prateći dešavanja u regionu još jednom podsjećam na tekst Balkanski trijumvirat, u kome sam prije nekoliko godina ukratko opisao funkcionisanja nakaradnog sistema.
Balkanski trijumvirat
Cesar, Pompej i Kras napravili su čuveni Prvi trijumvirat 60. godine pre Hrista, tajni savez trojice koji su imali apsolutnu vlast u Starom Rimu, a nakon 2.000 i kusur godina na našim prostorima formiran je balkanski trijumvirat. Milo Đukanović, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić napravili su tajni savez trojice vođa kako bi stekli apsolutnu vlast i kontrolu stanovništva.
Milo Đukanović je nekrunisani lider i učitelj balkanske trojke koji ima najveći staž, već 27 godina neprikosnoveno vlada Crnom Gorom, i kao najiskusniji postavlja pravila igre koja slijepo prate Mile i Aco. Milo je još 90-ih godina prošlog vijeka uz pomoć crnogorske tajne policije i režimskih medija razradio sistem stroge kontrole građana i izbornih procesa, a njegova razrađena crnogorska šema poslednjih godina vjerno je prekopirana i dodatno prilagođena u Srbiji i Republici Srpskoj. Bilo da je premijer, predsjednik ili samo lider vladajućeg DPS-a, Milo je neprikosnoveni apsolutistički vladar koji je svu vlast i moć skoncentrisao u svojim rukama i ima potpunu kontrolu nad državom, društvom i svim važnim procesima.
Model razbijanja opozicionih partija, pravljenja spletki, praćenja sigurnih glasova, manipulacije građanima, kupovine i prevođenja opozicionih prvaka, kontrole najuticajnijih medija, policije i pravosuđa, širenja straha u narodu i veza sa podzemljem razrađen je u Crnoj Gori do najsitnijih detalja. Upravo zahvaljujući ovakvom modelu, Milo Đukanović i njegov DPS dugi niz godina ostvaruju tijesne pobjede na izborima, nekada sa svega nekoliko hiljada glasova razlike ili sa manje od 1 odsto glasača.
Lideri balkanskog trijumvirata imaju mnogo toga zajedničkog. Osim želje za aspolutnom vlašću i potpunom kontrolom države, građana, medija i sistema, povezuje ih i sposobnost presvlačenja i uklapanja u širi međunarodni kontekst kako bi obezbijedili podršku centara moći i međunarodne zajednice.
Lider trijumvirata Milo Đukanović se od velikog proruskog Srbina nacionaliste koji mrzi šahovnicu pretvorio u antisrpskog Crnogorca zelenaša, neoliberala i glavnog promotera širenja NATO-a na Balkanu. Milorad Dodik je imao suprotan pravac na istom putu, i od evropejca i daška vjetra Medlin Olbrajt pretvorio se u „velikog Srbina“ i lažnog nacionalistu koji želi ostaviti utisak u javnosti velikog srpskog patriote kako bi manipulisao građanima Republike Srpske. Aleksandar Aco Vučić se od radikala, ratobornog desničara, četnika i velikog srpskog nacionaliste pretvorio u pacifistu, pomirljivog prozapadnjaka i patetičnog evropejca koji se okružio nekadašnjim liderima zapadnih zemalja koje je nekada prezirao i oštro kritikovao.
Sva trojica imaju uspješnog brata koji je razvio unosan biznis, obogatio se i ostavio u sjeni svog skromnog brata lidera koji se odlučno bori za narod i državu. Milov brat Aco vlasnik je Prve crnogorske branke i više uspješnih crnogorskih kompanija, Acov brat Andrej vezuje se za čitav niz uspješnih preduzeća i projekata u Srbiji, a Miloradova cijela porodica, od brata Gorana, sina Igora, kćerke Gorice do nevjeste Ivane je veoma uspješna i složno su razvili veliki koncern koji se uspješno bavi poljoprivredom, sportom, trgovinom naftom, medijima, ugostiteljstvom, farmacijom…
Milo, Mile i Aco međusobno se pomažu i dobro sarađuju.
Milo i Mile prvi su razvili međusobno jake veze i odnose još početkom devedeset i ratnog šverca cigareta i druge akcizne robe, a dodatno ih utvrdili tokom Dodikovog prvog premijerskog mandata od 1998. do 2001. U drugom premijerskom mandatu Dodik je imao veoma važnu ulogu tokom referenduma za nezavisnost Crne Gore 2006. godine jer se u maju 2006. u Titovoj vili u Igalu sastao sa uglednim Srbima i privrednicima iz Herceg Novog i Primorja ubjeđujući ih da treba da podrže Mila i nezavisnu Crnu Goru, a upravo te 2006. srpska opcija u Herceg Novom imala je najslabiji rezultat koji je možda bio i presudan da se Crna Gora odvoji od Srbije i postane nezavisna država.
Iako se u javnosti ne pojavljuju često zajedno pokušavajući prikriti tajne veze i blizak odnos, Milo i Aco takođe dobro sarađuju poslednjih 10-ak naprednjačkih godina. Milo je navodno pomogao stvaranje naprednjaka u Srbiji, povezao Acu i Tomu sa zapadom, a zauzvrat Aco po dolasku na vlast gazi prosrpsku opoziciju u Crnoj Gori. Zbog toga su upravo Vučićev TV Pink i Informer glavne medijske uzdanice Mila Đukanovića u Crnoj Gori, nemilosrdno napadajući srpske opozicione lidere u Crnoj Gori i praveći balans opozicionom Danu i Vijestima.
Aco je bratski pomogao sabratu Milu i u montaži lažnog državnog udara na dan poslednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, i medijski pomogao spin o tobožnjem pokušaju nasilnog preuzimanja vlasti u Crnoj Gori.
O zakulisnim vezama i tajnama troje braće po vlasti moglo bi se napisati još mnogo toga, ali bilo bi suvišno jer je većina građana svjesna situacije i nkaradnog društva u kome živimo. Želja za neograničenom vlašću, moći i bogatstvom, te porobljavanje i stroga kontrola vlastitog naroda glavna je spona Balkanskog trijumvirata. Po svemu sudeći, teško će na ovim prostorima doći do bilo kakvog značajnijeg napretka, iskoraka ka uređenom društvu, pravnoj državi, istinskoj slobodi građana i životu dostojnom čovjeka u 21. vijeku sve dok se ne raskinu međusobne spone i trojica balkanskih lidera ne odu u davno zasluženu političku penziju.
Komentari 0
ostavi komentar