Slobodno vreme
09. 08. 2026. 14:34 0
Psiholozi upozoravaju: Ovaj znak da detetu nedostaje pažnja roditelji često ne prepoznaju
Dete koje iznenada počinje da prekida razgovore, krši pravila ili pravi nestašluke možda nije samo neposlušno. Iza takvog ponašanja ponekad se krije potreba koju još ne ume jasno da izrazi.
Roditelji uglavnom lako primete kada ih dete zove da se igraju, traži zagrljaj ili želi da im nešto pokaže. Međutim, potreba za pažnjom ne ispoljava se uvek na tako neposredan način.
Jedan od znakova koji često prolazi neprimećeno jeste učestalo izazivanje negativne reakcije roditelja, naročito u trenucima kada je roditelj zauzet telefonom, poslom, kuvanjem ili razgovorom sa drugom osobom.
Dete tada može namerno da prekida razgovor, zadirkuje brata ili sestru, radi ono što mu je već zabranjeno ili ponavlja ponašanje za koje zna da će izazvati ljutnju. Roditelju to izgleda kao neposlušnost, dok dete ponekad na svoj način poručuje: „Primeti me.“
Zašto dete bira nestašluk umesto razgovora?
Mlađa deca nemaju uvek dovoljno razvijen rečnik niti sposobnost da kažu: „Nedostaje mi vreme sa tobom“ ili „Osećam da me ne primećuješ“. Umesto rečima, ona svoje potrebe često pokazuju ponašanjem.
Stručnjaci iz Instituta Child Mind objašnjavaju da detetu koje traži pažnju ponekad nije presudno da li je roditeljska reakcija pozitivna ili negativna. Važno mu je da bude brza, intenzivna i usmerena upravo na njega. Zbog toga dete može ponavljati postupak koji izaziva grdnju – jer je i ljutnja određeni oblik pažnje.
To ne znači da iza svakog nestašluka stoji emotivna zapostavljenost. Neprijatno ponašanje može biti posledica umora, gladi, dosade, frustracije, prevelike uzbuđenosti ili teškoća sa kojima dete ne ume da se izbori, navodi britanska zdravstvena služba NHS. Zbog toga jedan postupak ne treba posmatrati izolovano, već pratiti obrazac ponašanja.
Obratite pažnju na trenutak kada se ponašanje javlja
Roditeljima može pomoći da obrate pažnju na ono što se događalo neposredno pre ispada. Da li dete počinje da pravi probleme baš kada majka razgovara telefonom? Da li uznemirava mlađeg brata dok otac radi za računarom? Da li postaje glasnije kada odrasli razgovaraju međusobno?
Ako se isto ponašanje ponavlja uglavnom u trenucima kada je pažnja roditelja usmerena na nešto drugo, moguće je da dete pokušava da je ponovo pridobije.
Važno je posmatrati i šta se dešava nakon nestašluka. Ukoliko dete svaki put dobije dugu raspravu, pregovaranje, vikanje ili potpunu usredsređenost roditelja, ono može nesvesno da nauči da mu takvo ponašanje donosi ono što želi, kontakt.
Rešenje nije popuštanje, već pozitivna pažnja
Pružanje pažnje ne znači ispunjavanje svake želje niti odustajanje od pravila. Granice su detetu potrebne, ali je jednako važno da ono ne dobija najviše roditeljske pažnje isključivo onda kada pogreši.
Umesto opšteg „bravo“, stručnjaci preporučuju konkretnu pohvalu: „Dopada mi se kako si sačekao da završim razgovor“ ili „Videla sam da si lepo podelila igračke sa sestrom“. Takva reakcija detetu jasno pokazuje koje ponašanje roditelj primećuje i ceni.
Pomaže i kratko, ali potpuno posvećeno zajedničko vreme. Deset ili petnaest minuta igre, razgovora ili čitanja bez telefona i drugih ometanja može detetu značiti više od nekoliko sati provedenih u istoj prostoriji bez stvarnog kontakta.
Dobro je i unapred pripremiti dete za trenutke u kojima roditelj mora da bude zauzet: objasniti koliko će razgovor ili posao trajati, ponuditi mu aktivnost i obećati zajedničko vreme nakon toga. Naravno, obećanje treba ispuniti.
Kada ponašanje ne treba ignorisati?
Ponašanje koje može ugroziti dete ili druge osobe nikada ne treba zanemarivati. Roditelj mora odmah da zaustavi udaranje, samopovređivanje, opasno penjanje ili uništavanje stvari, ali reakcija treba da bude mirna i jasna.
Ako su ispadi česti, veoma intenzivni ili se javljaju zajedno sa povlačenjem, promenama sna i apetita, gubitkom interesovanja, izraženom tugom, strahom ili problemima u školi, potrebno je razgovarati sa pedijatrom ili dečjim psihologom. Takve promene ne dokazuju da detetu samo nedostaje pažnja i mogu imati sasvim drugačiji uzrok.
Najvažnije je da roditelj iza neprijatnog ponašanja pokuša da vidi poruku. Dete koje pravi probleme ne traži uvek kaznu, ponekad samo još nije naučilo bolji način da kaže: „Potrebna mi je tvoja blizina.“
Komentari 0
ostavi komentar