Kultura
22. 06. 2026. 21:45 1
Da li smo siromašni zato što smo nekulturni ili smo nekulturni zato što smo siromašni? Ova izjava ima duboku poruku
Dve decenije nakon tog eseja, Srbija i dalje stoji pred istim ogledalom. Odgovor na ovo pitanje odavno je prestao da bude akademska rasprava i postao je bolna svakodnevica koju živimo
Kada je producent Goran Bjelogrlić u septembru 2006. godine u svom autorskom tekstu za "Blic" postavio istorijsko pitanje: "Da li smo siromašni zato što smo nekulturni ili smo nekulturni zato što smo siromašni?", verovatno nije ni slutio da će dvadeset godina kasnije ta rečenica postati dijagnoza našeg kolektivnog propadanja.
Danas, dve decenije nakon tog eseja, Srbija i dalje stoji pred istim ogledalom. Odgovor na ovo pitanje odavno je prestao da bude akademska rasprava i postao je bolna svakodnevica koju živimo na ulicama, u prevozu, na televiziji i u sopstvenim novčanicima.
Začarani krug bolesnog društva
Bjelogrlić je tada hirurški precizno mapirao problem koji nas guši — takozvani začarani krug društvene bede. Na prvi pogled, opravdanje je uvek pri ruci: "Nemamo para za kulturu. Kada čovek brine kako da plati račun za struju i napuni potrošačku korpu, knjiga i pozorište mu postaju luksuz." To je materijalistička zamka u koju lako upadamo. Siromaštvo iscrpljuje, uzima dostojanstvo i tera ljude u naručje najjeftinije, anestezirajuće zabave. Mentalni prostor rezervisa za napredak biva pojeden pukim preživljavanjem.
Međutim, surova istina koju ovaj tekst podvlači jeste obrnuta i mnogo opasnija: mi smo suštinski siromašni zato što smo nekulturni.
Kultura ovde ne podrazumeva operu, balet i citiranje Ničea. Kultura je, pre svega, građanska svest. Kultura je red, poštovanje zakona, radna etika i odnos prema javnom dobru. Naša ekonomska beda nije pala s neba — ona je direktna posledica vrednosnog sloma.
Dijagnoza sistema: Dokle god je društveni standard da se pravila zaobilaze, da se diplome kupuju, a uspeh meri time ko je koga prevario, naša ekonomija ne može biti zdrava. Nekultura u poslovanju i odsustvo institucija direktno proizvode siromaštvo.
Šta nas danas najviše košta?
Bjelogrlićev esej je opomena da nekultura ima vrlo jasnu cenu u dinarima i evrima.
Ekološka nekultura — flaša bačena u potok sutra zapuši reku, izazove poplavu i napravi milionsku štetu na usevima i infrastrukturi.
Saobraćajna bahatost — divlje parkiranje i nepoštovanje propisa lome gradsku imovinu i troše resurse hitnih službi.
Medijski mrak — trovanje javnog prostora rijaliti programima pod izgovorom da "narod to traži jer nema para" zapravo je svesno cementiranje naroda na dnu.
Ekonomsko siromaštvo je rešiva stvar — fabrike se izgrade, plate se podignu, krediti se vrate. Ali siromaštvo duha i svesti je ono što nas drži u lancima. Dokle god kao društvo budemo verovali da je kultura luksuz, a bahatost prečica do uspeha, ostaćemo zarobljeni u krugu koji je Bjelogrlić opisao. Pare u novčaniku ne vrede ništa ako je u glavi večiti mrak.
Komentari 1
ostavi komentar