Beograd
27. 05. 2026. 15:03 2
Zaboravljena nudistička plaža na Adi Ciganliji: Kako je nastala oaza slobode usred Beograda
Dok je danas Ada Ciganlija poznata po kafićima, sportskim terenima i prepunim plažama, malo ko zna da je osamdesetih godina na njenom kraju postojala nudistička plaža koja je važila za simbol slobode i bunta. U vreme kada su društveni tabui bili mnogo izraženiji nego danas, grupa hrabrih Beograđana odlučila je da na „beogradskom moru“ stvori svoju malu naturističku oazu.
Tokom vrelih letnjih dana, kada asfalt u Beograd usija grad do nepodnošljivosti, Ada Ciganlija decenijama predstavlja glavno utočište građana. Međutim, istorija ovog popularnog kupališta krije i jednu gotovo zaboravljenu priču, onu o nudističkoj plaži koja je osamdesetih godina prošlog veka postala simbol slobodnijeg duha i rušenja društvenih tabua.
U vreme kada je naturizam doživljavao procvat na jadranskoj obali, pod uticajem turista iz Nemačke i Skandinavije, talas kupanja bez odeće stigao je i u Beograd. Ipak, za razliku od primorskih destinacija, na Adi nije bilo stranaca. Pioniri beogradskog naturizma bili su domaći ljudi, pojedinci spremni da ignorišu predrasude i prkose tadašnjim društvenim normama.
Nudistička plaža nalazila se na samom kraju Savskog jezera, daleko od današnjeg urbanog i uređenog izgleda Ade Ciganlije. Do nje se dolazilo vozićem koji je saobraćao sa glavnog ulaza na Adu ili peške kroz gusto rastinje iz pravca obrenovačkog puta. Dolazak do ove skrivene oaze često je bio prava mala avantura.
Iako nepristupačna, plaža je vremenom okupljala sve više ljudi koji su želeli drugačiji doživljaj leta i slobode. Međutim, krajem osamdesetih godina ekonomska kriza promenila je sliku Ade. Sve manje građana moglo je sebi da priušti odlazak na more, pa je Ada Ciganlija postala glavna letnja destinacija za hiljade Beograđana.
Sa porastom broja posetilaca, nudisti su postepeno potiskivani. Prostor namenjen naturistima smanjivao se iz godine u godinu, dok im na kraju nije ostalo svega nekoliko stotina metara obale.
Dodatni problem predstavljalo je i nerazumevanje tadašnjih gradskih vlasti i uprave Ade Ciganlije. Uređenje nudističke plaže nije bilo prioritet, pa su naturisti često sami čistili i održavali prostor. Nedostatak tuševa, pijaće vode, parkinga i spasilačke službe bio je svakodnevica ovog dela obale.
Vremenom je granica između nudističke i obične plaže postajala sve nejasnija. Pored pravih naturista, na ovu lokaciju dolazili su i radoznalci, ali i prolaznici koji su želeli da vide nešto nesvakidašnje za tadašnje vreme.
Danas, kada su društvene norme mnogo liberalnije, paradoksalno je da je interesovanje za nudističku plažu na Adi znatno manje nego nekada. Stariji Beograđani i dalje sa nostalgijom pričaju o vremenu kada je naturizam na Adi predstavljao simbol slobode, prkosa i drugačijeg duha grada.
Iako je magija osamdesetih odavno izbledela, priča o nudističkoj plaži na Ada Ciganlija ostala je zanimljiv deo istorije Beograda i podsetnik na vreme kada se sloboda osvajala, skidanjem kupaćeg kostima.
Komentari 2
ostavi komentar